Otac košarkaša Gorana Dragića rodom je iz sela Majdan,kod Kladnja, gdje su do rata Srbi imali važnu ulogu u privrednom, obrazovnom, kulturnom i političkom djelovanju.
Marinko Dragić je otišao iz zavičaja „trbuhom za kruhom“ još pre početka krvavog rata u BiH, a u predvečerje rata njegovi najmiliji izbjegli su uglavnom samo sa kesama u rukama.
Ta sudbina zadesila je i Nadu i Miodraga Dragića, Goranovu babu i dedu, čija su sinovi zbog školovanja ranije otišli u Sloveniju, a Marinko i Milo u Požarevac. Starci su se uz pomoć sinova skućili u izbjegličkom naselju Ekonomija, u Karakaju kod Zvornika.
“Sinovi su ih sa porodicama držali kao malo vode na dlanu. Deda Miodrag je preminuo prije mjesec dana, a baka Nada znatno ranije. Bili su divni ljudi”, priča prvi komšija BN televiziji Arsen Jovičić.
Svi su bili na sahrani dede uključujući i Gorana. Već godinama oni dio godišnjeg odmora provode na novom ognjištu svoje porodice u Republici Srpskoj. Bili su jedni za druge veoma vezani.
“Milina je bila vidjeti kad se skupe koliko se vole, poštuju i kako bez obzira na daljinu jedni za druge žive”, kaže komšija Arsen.
“Milo svakog mjeseca dolazi iz Požarevca kako bi obilježio sve pravoslavne običaje poslije očeve smrti. U stalnom je kontaktu sa bratom Marinkom i njegovom porodicom.”
Domaćin sa Ekonomije Marko Maksimović kaže da je sa Goranovim dedom „uživao da razgovara, jer su obojica voljeli da se podsjete života u starom zavičaju, odakle su protjerani“.
“Slavio je Svetog Jovana, radovao se svojoj krsnoj slavi”, priča Marko Maksimović.
“Mada su mu sinovljeve porodice i te kako ostvarene i veoma uspješne, nikad se nije hvalio, kako to neki čine sa manje razloga. Bio je skroman u svemu, osim u ljubavi prema svojima, prema svima nama koji smo ga znali i ljubavi za svoj rod, svoju vjeru i otadžbinu.”
BN televizija
RSS