Nisam nikad spasao nečiji život, a tako bih voleo. Tako bih bio srećan, da nekom, detetu pogotovu, produžim zivot, bar za 5 minuta. Onda bi i drugi mogli to da urade. Svak po 5 minuta, svakog ili bar svakog drugog ili trećeg dana, nakupi se. Ali kako to da se učini?
Da li se ponekad zapitaš, da li si nekome skratio život, makar za 5 minuta? Veruj da je svako od nas to učinio, zvocanjem, uvredama, podsmehom, pretnjama……. Taj spisak moze biti veoma dug. Vrlo često se desi, da nismo ni svesni da smo nekim svojim gestom, delom, mimikom…bilo čime, nekome skratili život i puno više od 5 minuta. Nekad je nekom dovoljna samo kap, pa da se prepuni čaša, zvana život.
Može recimo da se razboli, jer sve ide iz glave, pa skonča brže nego što bi inače, da nije bilo te kapi i svih ostalih kapi. Razboli se nepovratno i više se nikad ne izleči ili još gore, sam prekine sve to na najgori način, kako bi prekinuo agoniju.
Branko Miljkovic je na kraju svog zivota rekao,” ubi me prejaka reč”. Mogao je i da kaže, ubi me prejak podsmeh, prejak pogled, prejaka mržnja…..Treba paziti kako se ophodimo prema drugima, možemo nekom ozbiljno skratititi zivot. A ako želimo da ga produzimo, treba samo uraditi suprotno od navedenog. Na primer, umesto podsmeha, osmeh, i moze biti da smo nekom produžili život. Pet minuta, pet, malo po malo, nakupi se.
RSS