Naš sagovornik ima 22 godine i trenutno je student na Pravoslavnom Bogoslovskom Fakultetu Univerziteta u Beogradu. U slobodno vreme piše poeziju i dobitnik je nekoliko nagrada na literarnim konkursima. Svira gusle, a zainteresovan je i za društvene nauke. Član je Književnog kluba „Scena Crnjanski“, a u samoizdavaštvu uskoro izlazi njegova prva zbirka poezije.
Razgovarali smo sa Markom Matićem o njegovim pogledima na svet, dosadašnjim uspesima i planovima za budućnost.
Zdravo, Marko! Hvala, što si pristao da daš iznervju za nas. Mi smo Te predstavili na naš način, a kako bi se Ti predstavio nekome, ko Te ne poznaje?
Zdravo! Hvala vama što ste me pozvali. Mislim da nema posebne potrebe za predstavljanjem, ako moje pesme ne govore dovoljno o meni, onda sam loš pesnik, a ako krenem da vam govorim o životu drugačije od pesama, to znači da sam loš čovek.
Kada si počeo da pišeš poeziju? Sećaš li se prve pesme i o čemu su govorile prve pesme koje si napisao?
Prvu pesmu sam napisao sa šest godina, bila je prosta i prizemno deskritivna, bila je posvećena jeseni, ali kao svakom detetu, prvi koraci su bili jako nestabilni. Prve pesme su, uglavnom, imale istorijsku tematiku i opise prirode.
Studiraš na Pravoslavnom Bogoslovskom Fakultetu, a pišeš poeziju. Kako Ti gledaš na tu činjenicu, a kako ljudi iz Tvoga okruženja?
To je sasvim normalno, jer čitav krug bogosluženja počiva na poeziji. Osnovni element svakog bogosluženja su Psalmi, koji su, naravno, poetska ostvarenja. Mnogi oci Crkve su bili pesnici, od njih bi mogli kao najznačajnije izdvojiti Grigorija Bogoslova, Andreja Kritskog, Jovana Damaskina… Tolkin izlaže u Silmarilionu veoma zanimljivo vidjenje stvaranja, sve nastaje iz pesme Iluvatara, odnosno Tvorca. Petar II Petrovic Njegoš bio je pesnik i vladika, a o poeti i poeziji kaže:
„Zvanije je svešteno poete,
glas je njegov neba vlijanije,
luča svjetla rukovoditelj mu,
dijalekt mu veličestvo Tvorca.“
Gde pronalaziš inspiraciju za pisanje? Šta pokreće Tvoju kreativnu energiju?
Inspiracija se ne pronalazi, ona dolazi u nenadano vrme, možemo mi za njom tragati, ali je pitanje da li ćemo je pronaći, i ako je pronađemo, koliko će biti delotvorna. Što se tiče kreativne energije, nju pokreće ista sila koja uzburkava životnu energiju, to su Ideali.
-Dobio si nekoliko nagrada na literarnim konkursima i objavljivao si poeziju u časopisima „Glas gusala“, „Rastko“, „Glasnik Scene Crnjanski“. Da li je jednom mladom pesniku teško da objavi svoje delo u nekom književnom časopisu?
Kao na svakom mestu u državi, svi traže radnika sa iskustvom, a mladima slabo ko dozvoljava da to iskustvo steknu. Zbog toga sam zahvalan onima koji su mi dopustili da pišem za njihove časopise, velika je hrabrost potrebna da se bude drugačiji od ostalih.
-Odlučio si se za samoizdavaštvo svoje prve zbirke pesama „Zvezde na jeziku“. Šta je doprinelo takvoj odluci? Kakvi su dalji planovi sa ovom zbirkom pesama?
Vreme mecena umetnosti je davno prošlo, naročito za poeziju, u neoliberalizmu ulaganje u kulturu je potpuni promašaj, jer je ovaj prostor delovanja neprofitabilan. Mladi pesnici treba da se ujedinjuju u nove pokrete i tako menjaju društvenu svest, kao što su kroz istoriju, veliki umetnički pokreti menjali svet čitavih naroda.
-Zanimljiv je naziv Tvoje zbirke „Zvezde na jeziku“. Kako je on nastao i šta predstavlja za tebe?
Ja bih prepustio čitaocima da oni potraže smisao naslova zbirke. Pomogao bih im jednim citatom iz Svetog Pisma: „Jezik je tako mali ud, a hvali se da je veliki. Gle, malena vatra, kako velike stvari zapali. “
Dobio si već pregršt pozitivnih komentara svojih prvih čitalaca na račun svoje poezije. Imaš li omiljenu tematiku ili omiljenu pesmu? Šta je potrebno da bi jedna pesma bila savršena?
Egzistencijalna pitanja su nešto što zaokuplja moje celokupno biće, pa tako i pesme, kao deo bića. Na pitanje šta je potrebno da bi jedna pesma bila savršena, mogu odgovoriti samo oni koji savršeno pišu poeziju, ako postoje.
-Šta voliš da čitaš u slobodno vreme i šta bi nam preporučio da čitamo?
Volim da čitam poeziju pesnika disidenata, koji su svojim delom rušili lažne ideale I ukazivali na put ka istinskim vrednostima. Preporučio bih Ex ponto, za ovu knjigu bi se moglo reći da je put ka pronalasku smisla života mladog Andrića.
-Kakav je Tvoj stav prema savremenoj književnoj sceni u Srbiji? Kakvo je stanje kulture u Srbiji?
Ako uzmemo u obzir činjenicu koliko se u ovoj zemlji pažnja poklanja kulturi, književna scena nam je još i dobra.
Kako možemo da nabavimo Tvoju zbirku pesama?
Pored toga što sam izdavač, ja sam, na žalost, I distributer zbirke, tako da zbirku možete poručiti putem telefona na broj: 0655237716
Za kraj, podeli sa nama svoj omiljeni citat ili odlomak iz svog ili tudjeg dela. Koja je Tvoja poruka za naše čitaoce?
To bi bio citat iz Zmajeve pesme „Svetli grobovi“:
„A ko behu oni divi
Koji su te napred zvali,
Koji su te ojačali,
Koji su ti krila dali?”
— „To bejahu ideali!
Bez njih nema više leta
Nad oblakom mraka gusta,
Bez njih bi se malaksalo,
Bez njih bi se brzo palo,
Svet bi bio grob bez cveta,
život prazan — mladost pusta!”
Zahvaljujemo se Marku Matiću na intervjuu i želimo mu puno uspeha u daljem školovanju i književnom radu.
U Beogradu,
19.3.2018.
Razgovarala: Dajana Lazarević
RSS