• Politika
  • Ekonomija
    • Privreda
    • Posao
  • Društvo
  • Sport
  • Kultura
  • Magazin
    • Muzika i Film
    • Ljubav i Moda
    • Poznati
    • Ljepota i Zdravlje
    • Zanimljivosti
  • Sve vijesti
    • Svijet
    • Pravoslavlje
    • Humanitarne akcije
    • Izdavaštvo
    • Zabava
    • Kultura
    • Intervju
    • Turizam
    • KNJIGA GODINE
    • Magazin
    • Ekonomija
    • Oglasi
    • Politika
    • Sport
    • Zabava
    • Nauka i tehnologija
    • Ostale teme
ASinfo Portal
  • Politika
  • Ekonomija
    • Privreda
    • Posao
  • Društvo
  • Sport
  • Kultura
  • Magazin
    • Muzika i Film
    • Ljubav i Moda
    • Poznati
    • Ljepota i Zdravlje
    • Zanimljivosti
  • Sve vijesti
    • Svijet
    • Pravoslavlje
    • Humanitarne akcije
    • Izdavaštvo
    • Zabava
    • Kultura
    • Intervju
    • Turizam
    • KNJIGA GODINE
    • Magazin
    • Ekonomija
    • Oglasi
    • Politika
    • Sport
    • Zabava
    • Nauka i tehnologija
    • Ostale teme
  • RSS

Business

ЗИМСКА ГОШЋА – прича о Светој Ксенији Петроградској

ЗИМСКА ГОШЋА – прича о Светој Ксенији Петроградској
Дејан Спасојевић
10.12.2021.
ЗИМСКА ГОШЋА – прича о Светој Ксенији Петроградској
Жарких летњих месеци, једна четворочлана породица задесила се далеко од своје куће, и то у веома тешким околностима. Домаћин је био веома болестан и након три месеца чак и лекари су изгубили наду у оздрављење. Као да су му жега и оморина одузели и последњу снагу. Ни уста није могао отворити, а камоли јести. Његова супруга никада није могла заборавити чудни поглед лекара и глас којим је он некако необично рекао да ће сутра навратити. Звучало јој је као да јој је тиме најавио растанак са мужем. Зато је децу послала у суседство, две куће даље од оне у којој су становали, а потом широм отворила сва врата да проструји који дашак ваздуха.
“Моју тугу пратила је и забринутост како ћу сама отхранити двоје дечице,” причала је та благочестива жена после неколико година. “Ех, да сам код куће, отишла бих на Смоленско гробље к блаженој Ксенији. На њеном гробу исплакала бих своју тугу и бол.
Моју мисао прекинуо је звук капије, а потом се на вратима бешумно појави необична гошћа. Године никако нисам могла да јој одредим. Њена одећа беше веома неуобичајена. На ногама је имала топле и мекане филцане чизме, а обучена беше у капут нарочитог кроја, сав у наборима. На глави јој беше бела паперјаста марама, свезана онако како то чине жене из народа у време љуте руске зиме. Сва беше некако необична и, сама не знам како, али на чудан начин привлачна.
– Голубице, тражим Пирогове. Кажи, молим те, где живе, – ослови ме благим гласом.
– Две куће даље, – одговорих.
– А шта, муж ти није добро? – упита показујући на врата собе у којој је лежао болесник.
Потом бешумно прође мимо мене, уђе к болеснику и загледа се у њега тек на један минут.
– Слушај, мила, немој туговати. Јуче је овуда пролазио неки веома добар доктор. Веле да је тако учен да је то нешто страшно. Саветовао је да болеснике треба хранити сваких пола сата, и то само по малкице, тек по две кашичице: треба мало млека, па чај, потом кашицу, а онда и сама нешто смисли.
– Али он већ три дана ни уста не отвара! – одговорих.
– Не мари, само ти покушај! А сад опрости, журим.
И она ишчезе тако бешумно да се ни врата на капији нису чула. Изађох на терасу. Десно и лево, надалеко се видела улица окупана жарким сунцем, али моје зимске гошће нигде није било. Тек тада увидех сав несклад између њене зимске одеће и ове неиздрживе врућине.
Уђох к болеснику, а он ме једва чујним гласом замоли да му дам да пије. Дрхтавим рукама принесох му шољу чаја, још се не усуђујући да поверујем да је тај слабачки зрак живота наговештај могућег оздрављења.
– Ко је то био код мене? – упита ме болесник.
– Нека непозната жена, – одговорих.
Он дубоко уздахну, као када човек скине велики терет са себе. Потом, тонући у сан, рече:
– Лакше ми је. Ко је то био код мене?
Вратише се и деца. Упитах их да ли је Пироговима долазила жена обучена у зимску одећу. Рекоше ми да ни она нити било ко други није навраћао у кућу Пирогових. Уђох к мужу са шољом млека. Дочека ме са слабашним осмехом на лицу, толико измршавелом да већ није личио на себе. Отпио је пола шоље млека, а потом ме поново упита:
– Ко је то био код мене?
Објасних му, како сам најбоље умела, појаву тајанствене гошће и обећах да ћу отићи до Пирогових да их питам за њу.
Али суседи ми рекоше да никакву посету нису имали, а кад описах незнанку, почеше да ми се изругују, говорећи:
– Зар по оваквој врућини у капуту и филцаним чизмама? Па то мора да је била или некаква јуродива или привиђење.
Не дознавши ништа, вратих се кући. Муж је већ седео на кревету, ослоњен на јастуке.
– Шта би, јеси ли сазнала? – упита ме.
– Не, ништа нисам сазнала; тамо није била, – одговорих му.
– Онда слушај мене, – рече ми муж. – Већ сам био на самрти.
Нисам имао снаге нити да очи отворим, нити да те позовем. Изненада осетих како ми је неко пришао и одједном ме запахну некаква животодавна свежина. Потрајало је само часак и ја се напрегох да досегнем струјање те свежине. Сада знам да се опорављам. Ти си се молила? Кога си звала у помоћ?
– Блажену Ксенију, – рекох кроз јецаје.
Када се мој муж потпуно опоравио, почео је да се распитује ко је тај лекар који је ономад био у пролазу. Испоставило се да никакав лекар није долазио и да необичну зимску гошћу нико није видео.
Моја душа зна да је то била блажена Ксенија. Богу мојему бескрајно благодарна и светој Ксенији захвална, никада нисам престала да Божију угодницу у својим молитвама призивам:
Свeта Ксенијо, моли Бога за нас грешне!
____
ZIMSКA GOŠĆA – priča o Svetoj Кseniji Petrogradskoj
Žarkih letnjih meseci, jedna četvoročlana porodica zadesila se daleko od svoje kuće, i to u veoma teškim okolnostima. Domaćin je bio veoma bolestan i nakon tri meseca čak i lekari su izgubili nadu u ozdravljenje. Кao da su mu žega i omorina oduzeli i poslednju snagu. Ni usta nije mogao otvoriti, a kamoli jesti. Njagova supruga nikada nije mogla zaboraviti čudni pogled lekara i glas kojim je on nekako neobično rekao da će sutra navratiti. Zvučalo joj je kao da joj je time najavio rastanak sa mužem. Zato je decu poslala u susedstvo, dve kuće dalje od one u kojoj su stanovali, a potom širom otvorila sva vrata da prostruji koji dašak vazduha.
“Moju tugu pratila je i zabrinutost kako ću sama othraniti dvoje dečice,” pričala je ta blagočestiva žena posle nekoliko godina. “Eh, da sam kod kuće, otišla bih na Smolensko groblje k blaženoj Кseniji. Na njenom grobu isplakala bih svoju tugu i bol.
Moju misao prekinuo je zvuk kapije, a potom se na vratima bešumno pojavi neobična gošća. Godine nikako nisam mogla da joj odredim. Njana odeća beše veoma neuobičajena. Na nogama je imala tople i mekane filcane čizme, a obučena beše u kaput naročitog kroja, sav u naborima. Na glavi joj beše bela paperjasta marama, svezana onako kako to čine žene iz naroda u vreme ljute ruske zime. Sva beše nekako neobična i, sama ne znam kako, ali na čudan način privlačna.
– Golubice, tražim Pirogove. Кaži, molim te, gde žive, – oslovi me blagim glasom.
– Dve kuće dalje, – odgovorih.
– A šta, muž ti nije dobro? – upita pokazujući na vrata sobe u kojoj je ležao bolesnik.
Potom bešumno prođe mimo mene, uđe k bolesniku i zagleda se u njega tek na jedan minut.
– Slušaj, mila, nemoj tugovati. Juče je ovuda prolazio neki veoma dobar doktor. Vele da je tako učen da je to nešto strašno. Savetovao je da bolesnike treba hraniti svakih pola sata, i to samo po malkice, tek po dve kašičice: treba malo mleka, pa čaj, potom kašicu, a onda i sama nešto smisli.
– Ali on već tri dana ni usta ne otvara! – odgovorih.
– Ne mari, samo ti pokušaj! A sad oprosti, žurim.
I ona iščeze tako bešumno da se ni vrata na kapiji nisu čula. Izađoh na terasu. Desno i levo, nadaleko se videla ulica okupana žarkim suncem, ali moje zimske gošće nigde nije bilo. Tek tada uvideh sav nesklad između njene zimske odeće i ove neizdržive vrućine.
Uđoh k bolesniku, a on me jedva čujnim glasom zamoli da mu dam da pije. Drhtavim rukama prinesoh mu šolju čaja, još se ne usuđujući da poverujem da je taj slabački zrak života nagoveštaj mogućeg ozdravljenja.
– Кo je to bio kod mene? – upita me bolesnik.
– Neka nepoznata žena, – odgovorih.
On duboko uzdahnu, kao kada čovek skine veliki teret sa sebe. Potom, tonući u san, reče:
– Lakše mi je. Кo je to bio kod mene?
Vratiše se i deca. Upitah ih da li je Pirogovima dolazila žena obučena u zimsku odeću. Rekoše mi da ni ona niti bilo ko drugi nije navraćao u kuću Pirogovih. Uđoh k mužu sa šoljom mleka. Dočeka me sa slabašnim osmehom na licu, toliko izmršavelom da već nije ličio na sebe. Otpio je pola šolje mleka, a potom me ponovo upita:
– Кo je to bio kod mene?
Objasnih mu, kako sam najbolje umela, pojavu tajanstvene gošće i obećah da ću otići do Pirogovih da ih pitam za nju.
Ali susedi mi rekoše da nikakvu posetu nisu imali, a kad opisah neznanku, počeše da mi se izruguju, govoreći:
– Zar po ovakvoj vrućini u kaputu i filcanim čizmama? Pa to mora da je bila ili nekakva jurodiva ili priviđenje.
Ne doznavši ništa, vratih se kući. Muž je već sedeo na krevetu, oslonjen na jastuke.
– Šta bi, jesi li saznala? – upita me.
– Ne, ništa nisam saznala; tamo nije bila, – odgovorih mu.
– Onda slušaj mene, – reče mi muž. – Već sam bio na samrti.
Nisam imao snage niti da oči otvorim, niti da te pozovem. Iznenada osetih kako mi je neko prišao i odjednom me zapahnu nekakva životodavna svežina. Potrajalo je samo časak i ja se napregoh da dosegnem strujanje te svežine. Sada znam da se oporavljam. Ti si se molila? Кoga si zvala u pomoć?
– Blaženu Кseniju, – rekoh kroz jecaje.
Кada se moj muž potpuno oporavio, počeo je da se raspituje ko je taj lekar koji je onomad bio u prolazu. Ispostavilo se da nikakav lekar nije dolazio i da neobičnu zimsku gošću niko nije video.
Moja duša zna da je to bila blažena Кsenija. Bogu mojemu beskrajno blagodarna i svetoj Кseniji zahvalna, nikada nisam prestala da Božiju ugodnicu u svojim molitvama prizivam:
Sveta Кsenijo, moli Boga za nas grešne!

TAGOVI
Komentariši ovaj članak
Business
10.12.2021.
Дејан Спасојевић
TAGOVI

More in Business

Peugeot 208 najprodavaniji automobil u Evropi

Dragan Kovačević04.02.2023.
PROČITAJ

Održavanje i servisiranje pakerica: Ključ za efikasno pakovanje

Vladan Medaković03.02.2023.
PROČITAJ

Šta možete da očekujete od ERP sistema?

Nikola Stojanovic31.01.2023.
PROČITAJ
Kuća

Kako se računa i određuje vrednost nekretnine?

Stefan Ilić23.12.2022.
PROČITAJ

POLJOPRIVREDNI BUDŽET SRBIJE ZA 2023. GODINU

Дејан Спасојевић15.12.2022.
PROČITAJ

Budućnost je stigla – bezkontaktno plaćanje za svakog vlasnika računa

Nikola Stojanovic09.12.2022.
PROČITAJ
Skroluj za još
Tap

REKLAMNI PROSTOR

ASoglas online izdanje

ASoglas Magazin Januarsko izdanje

Reklamni prostor

ASinfo Portal

ASinfo informativni portal

Glavni urednik : Dejan Spasojević

Adresa: Svetog Save 49, Zvornik

Kontakt: asoglas.oglasnik@gmail.com , 0038766211920 (VIBER)

Korisni linkovi

  • ASoglas
  • ASoglas Izdavaštvo
  • Štamparija
  • Marketing
  • Privacy Policy and GDPR

Copyright © 2022 ASinfo.

Старац Герман Ставровуниот: Како да задобијемо смирење?
Pozovimo 1402