Serafim Kasic, jeromonah Gornjeg manastira Ostroskog, sezdesetih godina dvadesetog vijeka svjedoci zapisivacu Maksimu Jovovicu:
„Sa mnogobrojnim poklonicima koji su u masama dolazili na sabor u Ostrog iz svih krajeva nase drzave, stigla je na Trojicin-dan 1951. jedna zena iz Foce, sa svojom trinaestogodisnjom djevojcicom. Djevojce je bilo gluho-nijemo od rodjenja i nikada u svome zivotu nije izgovorilo ni jedne rijeci.
Dva puta je majka svoje dijete privela k Svetom Civotu, gdje mu je duhovnik citao molitve za ozdravljenje. Poslije drugog citanja molitve, djevojka je progovorila cistim tecnim razgovorom, na veliko zaprepascenje i iznenadjenje prisutnih. Cio narod se nagledao ovog rijetkog cuda velikog i divio mu se, hvaleci Boga i cudotvornu moc Svetitelja.
Primjecivalo se da djevojka nije dobro cula, a da li joj se kasnije, po povratku kuci, razvilo culo sluha, nije mi poznato.“
Beograd.In
RSS