Božur, simbol ljepote i ženstvenosti, svakog ljeta obogati prirodu očaravajućom raskoši boja i mirisa. Još od antičkih vremena poznat je kao ukrasna, ali i ljekovita biljka blagotvornih sastojaka.
Vjerovatno niko ne može ostati ravnodušan na ljepotu raskošnih crvenoružičastih cvjetova i gustog lišća koja upravo u ovo doba krasi brojne vrtove. Božuri su mnogima najljepše cvijeće, ali malo njih zna da su upravo oni kroz bogatu istoriju postali simbol ljepote i ženstvenosti.
Božuri odišu ženstvenošću i nježnošću u kojoj god boji dolazili, a postoje nježni ružičasti, bijeli, žuti i u boji vina. Marko Polo jednom ih je prilikom opisao kao ruže strukture nalik kupusu, što je poprilično tačan opis, budući da se desetine delikatnih latica otvaraju u jedan od najljepših prizora koji je moguće zamisliti.
Ovaj nevjerovatno fotogeničan cvijet potiče iz Azije, odakle je u evropske i američke vrtove donesen u društvu šipka, kamelija, hrizantema, azaleja i magnolija.
Kinezi su vijekovima božur u svakom obliku umjetnosti opisivali kao simbol mira, stabilnosti i zdravlja, a još od 7. vijeka poznat je i kao nosilac dobre sreće. Slike božura nerijetko se poklanjaju i koriste u enterijerima kao talismani za uspjeh i sveopšti boljitak.
Drugo kinesko vjerovanje opisuje božur kao cvijet koji pozitivno utiče na harmoničan suživot žene i muškarca. Cvijet ljubavi, divljenja i ženstvenosti cvjeta u kasnoproljećnim i ranim ljetnim mjesecima. Bijeli božuri simbolizuju djevojčice i smatraju se simbolom njihovih misli, ali i njihove ljepote.
Osim što opojno miriše i raskošno izgleda, božur ima i ljekovita svojstva.
Legenda
Postoji čak i legenda koja kaže kako je božur dobio ime po doktoru bogova Paeonu, koji je jedini bio pošteđen sudbine umiranja kao ostali smrtnici tako što su ga bogovi pretvorili u cvijet kakav danas poznajemo. Navodno je Paeon božurom izliječio ranu bogu Plutonu, kojeg je ranio Hermes. Otud i njegov latinski naziv “Paeonia officinalis”.
Božur povezao junake
Takođe postoji još jedna legenda vezana za božure, a govori da je kosovski božur iznikao na Gazimestanu poslije boja sa Turcima 28. juna 1389. godine, iz krvi srpskih junaka. I danas raste tamo kao, kako bi botaničari rekli, endemska vrsta samo na tom mjestu, a cvjeta u maju i junu!
Malo je poznato, međutim, da ovaj purpurni, kao krv crveni cvijet sa znatno manje latica od onih nama poznatih, baštenskih, i ogromnim žutim prašnicima, cvjeta na još jednom mestu koje je za srpsku istoriju takođe veoma značajno. U Rumuniji, u Vlaškoj niziji, na nekoliko desetina kilometara od Dunava, na polju Rovine.
Ne bi bilo ništa čudno da se ova endemska, rijetka biljka nađe i na tom mjestu, da baš u bici, koju su tu 17. maja 1395. vodili čuveni vlaški vojvoda Mirča Stariji i turska vojska, koju je predvodio sultan Bajazit Prvi, nije poginuo junak srpskih epskih pjesama, legendarni Marko Kraljević. Doduše, na turskoj strani, kao njihov vazal, pošto se priklonio Turcima poslije Kosovskog boja.
Istoričari su zapisali da je u ovoj, možda najvećoj bici Rumuna protiv najezde Turaka, isto kao turski vazal, učestvovao i srpski despot Stefan Lazarević, koji je “ispoljio neviđenu hrabrost”.
Uzgoj:
1. Plitka sadnja
Božuri se sade od sredine septembra do marta, a tajna je u plitkoj sadnji. Ako se posade preduboko, neće procvjetati. Stabljike s pupoljcima posadite do dva centimetra ispod površine.
2. Mnogo sunca i vode
Božurima treba vlaga, ali zemlja u koju ćete ih posaditi mora biti dovoljno propusna. Takođe, najljepše će cvjetati na suncu, bez imalo sjene.
3. Budite strpljivi
Treba im i do tri godine da narastu do svoje pune veličine. Kada jednom procvjetaju u punom sjaju, krasiće vrt i do 50 godina. Lako se prilagođavaju novim uslovima kod presađivanja.
4. Presađivanje
Božure je najbolje presaditi u fazi mirovanja između oktobra i marta. Što opreznije ga okopajte oko korijena i jednostavno prebacite na novo mjesto. Mogu se i razdijeliti kako biste dobili još više raskošnih cvjetova.
5. Mravi su dobri za božure
Ne pokušavajte se riješiti mrava s okruglih cvjetnih pupoljaka, jer im oni ne štete. Najviše ih ima kada pupoljci počnu “oticati”, jer se hrane njihovim slatkim sokovima. Tako čak pomažu da se što prije otvore. Čim u cijelosti procvjetaju, mravi će nestati.
RSS