TREBINJE – Penzionisana profesorica biologije i hemije i medicinska sestra Ljubica Miladinović iz Petrovog Polja, kod Trebinja, spojila je cvjećarstvo i proizvodnju sira, a oba zanimanja, kako kaže, podjednako voli.
Osim što ima najveći ružičnjak na prostoru ovog grada, sa oko 500 komada različitih vrsta ruža, ona proizvodi i jedinstveni, nemasni proteinski sir iz surutke.
Osim što nije poznato da u istočnom dijelu Hercegovine još neko posjeduje i brojčano i po različitim vrstama ovakav ružičnjak, Ljubica kaže da joj nije poznato da iko proizvodi i “sir za vitalnost”, čiji je recept doznala u Crnoj Gori, a usavršila ga sama, kod kuće, s obzirom na to da su joj poznati svi hemijski procesi sirenja.
Sve je, kaže, dolazilo spontano, kada se rodnom gradu vratila zbog ratnih dešavanja, pa od nekoliko ruža koje je počela uzgajati proširila ružičnjak na 500 stabala, a sa majkom je počela i praviti sir.
“Danas ne bih mogla zamisliti svoj život bez jednog i drugog, jer se odmah ujutro kad ustanem nadišem mirisa ruža i uživam u pogledu na njih, a onda pomuzem svoje dvije krave pa malo sirim sir, malo radim u ružičnjaku, a sve pokreće ljubav prema prirodi”, priča Ljubica za “Nezavisne”.
Spontano je, kaže, došla na zamisao da prodaje ruže. Sir je prodavala odranije jer je sve donedavno imala četiri krave, a sada su joj ostale dvije.
Napominje da sve svoje ruže dobro prodaje: čajavice, puzavice, buketuše – sve ide, jer su sve prelijepe i samo im treba odrediti namjenu.
“Trebinjci jako vole ruže, ali ih nerijetko vikendom kupuju i Dubrovčani i Novljani, koji odaberu buket pa ga ostave kod mene u vodi dok ne obave druge poslove u gradu i ne pokupuju namirnice”, kaže Ljubica, koja upravo Dubrovčanima i Novljanima proda i velike količine sira, i to na kućnom pragu.
Pravi ona i mladi sir, dimljeni sir, suvi i prosušeni, ali je jedinstvena po neobičnoj tehnologiji pravljenja sira iz surutke iz koje je već ocijedila sirac, tako što surutku ponovo proključa i ohladi, pa tada, kako dodaje, iz nje na površinu isplivaju čisti proteini.
Za ovaj je proizvod potrebno dosta vremena i strpljenja, jer od 10 litara surutke dobije svega oko 300 grama sira, pa se proces ponovi nekoliko puta i dobije sir za mazanje, koji je naročito zdrav i najsličniji je kajmaku.
Kaže da nikad nije eksperimentisala s kombinacijama sira i ruže, jer se njene ukrasne ruže moraju hemijski tretirati i koristi ih isključivo za ukras.
“Nose ih ljudi i na groblje, jer su buketi ruža zaista jedinstveni. Nerijetko me pozivaju i da za svadbe pravim cvjetne aranžmane, što mi je najdraže i zbog povoda, ali i zbog činjenice da tada mogu dati mašti na volju i praviti od svojih ruža najneobičnije stvari koje uveseljavaju i mladence i goste. Svaki put sam i kod jednih i kod drugih izazivala oduševljenje”, kaže Ljubica.
Napominje da prodaje i sadnice ruža, a njih sa svim potrebnim deklaracijama nabavlja iz inostranstva, trudeći se da to budu dobre, otporne i ispitane sorte kako se kupci ne bi razočarali, a i ona im u vezi s tim može dati dobre i provjerene savjete.
Mašta i iskustvo dobitna kombinacija
I kod ruža i kod sira je, kaže Ljubica Miladinović, potrebno imati strpljenja, umijeća i mašte, a da bi sve bilo bolje neophodno je i iskustvo.
“Za lijep aranžman je potrebno imati različite vrste ruža, ali ih treba sve dobro ukomponovati, pa se, na primjer, limonijumi, sitne ruže, najviše koriste za bidermajere, za kićenje mladenačkih stolova i razne druge aranžmane, a njihove različite nježne boje predstavljaju neponovljiv vizuelni doživljaj. Isto tako specifičan rad oko sireva daje njihove različite ukuse, a sve to sam postigla tako što sam eksperimentisala i sa jednim i sa drugim”, kaže Ljubica.
RSS