Živio Kralj
( Pjesma posvećena radnji romana, ” Čiji je grijeh”)
Skini mi pokrov sa očiju,
nije još kucnula smrt,
zjenice mi široke ko noć,
a odlazak neminovnost,
što tišti ko pad i jauk…
Nisi ti u jecaju, kad juče neko
na vrata kuca, kad zubi u dlan
zariju bol, i ćutnju parališu…
Volim kukavicu kad iskoči
u jutarnjim pohodima na suzu
koja nikad ne pada na vidno…
Šahovska ploča leži gola,
kao koža izvrnuta, i ti uspavan
nakon prvog obzorja u rukama
djeteta, i mirisu krvi…
Živio Kralj!
Eto ti slasti, kušaj je u zoru,
ja više ne mogu,
nek me djavo nosi…
dlanovi će pasti
od ujeda noći…
MelM
RSS