Čokolada postaje luksuz, cijena kakaoa drastično skočila

Svjetska cijena kakaovca godinama se vrtjela negdje oko 2.500 dolara. Prošle jeseni je, međutim, počela da raste. Ali to nije bilo ništa u poređenju s ovom godinom: početkom januara je već bila na oko 4.000 dolara, a sada uoči Uskrsa (28.3.) je 10.367,12 dolara za tonu kakaovca, piše Dojče Vele.

Najvažniji razlog je El Ninjo – ali i činjenica da je uzgoj kakaovca relativno radno intenzivan proces, tako da ogroman dio kakaovca na svjetsko tržište dolazi iz samo dvije države zapadne Afrike. Pritom je tamo rod i više nego slab.

„Trenutno se procjenjuje kako je rod u Obali Slonovače i Gani manji za trećinu, a s obzirom na to da samo iz te dvije države dolazi nekih 60 odsto kakaovca, na svjetskom tržištu je došlo do ozbiljne nestašice“, objašnjava Fridel Hic-Adams iz instituta Zidvind u njemačkom Bonu.

S obzirom na to da tolika količina kakaovca dolazi s tako ograničene teritorije, ispada da je klimatski poremećaj pod uticajem El Ninja bio koban. „U mnogim dijelovima Gane prošle godine najprije uopšte nije bilo kiše, a onda se nebo otvorilo i bilo je toliko padavina da su stabla kakaovca dugo stajala u vodi, a po plodovima su se proširile buđ i biljne bolesti. To je bilo katastrofalno“, kaže Hic-Adams.

Krivicu za to dijelom snosi i krčenje prašume, ali još je veći problem to što su uzgajivači po pravilu toliko siromašni da nemaju mogućnosti ni za kakve hemijske preparate protiv bolesti biljaka, niti za investiciju kojom bi meliorisali zemljište.

Cijena tek za buduću berbu

Uz cijenu koja je odjednom postala četiri puta veća, neki možda misle da će i uzgajivači imati koristi i novac za investicije. Daleko od toga. U tim zemljama Afrike troši se minimalna količina uzgojenog kakaovca i praktično sve odlazi u izvoz – prije svega u Evropsku uniju koja je najveći potrošač ili u SAD koje su na drugom mjestu. Čokolada u našim prodavnicama jeste poskupila, ali od jednog evra koji mi plaćamo, 80 centi odlazi fabrici ili ostaje prodavcu, a samo oko sedam centi stiže proizvođaču kakaovca.

Isto tako, cijene na robnim berzama po pravilu ne znače da ćete robu dobiti istog dana: i cijena kakaovca se računa za budući urod, to je tzv. Futures. Još gore za uzgajivače je to što je i u Obali Slonovače i u Gani ogroman dio, oko 80 odsto, organizovan kroz centralni otkup i to po unapred dogovorenim cijenama. „Tragično je to što poljoprivrednici u Obali Slonovače i Gani gotovo uopšte nemaju koristi od tih cijena, jer su svoj kakaovac prodali prije nego što je cijena počela da raste“, kaže Hic-Adams. Njemački stručnjak za kakaovac procjenjuje da ga je većina prodala za nekih 1.800 dolara po toni, a sada su u velikom problemu, jer nemaju dovoljno kakaovca da prodaju.

Skupo, skuplje…

Za to vrijeme, cijene na robnim berzama za isporuke kakaovca predviđene do kraja 2025. još uvijek su dvostruko veće nego što su bile prije godinu dana, tako da će i uzgajivači imati barem nekakve koristi od toga. Ali, većih promjena u ponudi neće moći da bude u dogledno vrijeme: stablu kakaovca potrebno je više godina dok ne počne da daje plodove.

Na cijenu kakaovca bi svakako mogla da utiče i veća potrošnja u zemljama gdje to nije bila tradicija: „Da, u Kini i Indiji jeste povećana potrošnja čokolade, ali čak i te dvije zemlje zajedno uvoze upola manje kakaovca od jedne Njemačke“, kaže Hic-Adams. „Već petnaest godina slušam kako će Kinezi uskoro a jedu mnogo više čokolade, ali to se još nije dogodilo.“

To znači da nema straha za uskršnjeg zeku i druge čokoladne poslastice – ali jeste izvjesno da će čokolada da poskupi. I poskupljenje pred Božić se objašnjavalo porastom cijene sirovina, ali onda su proizvođači imali zalihe po starim cijenama i to još nije bilo ništa u poređenju s današnjom cijenom kakaovca.