Često u poslednje vrijeme pišemo o ljudima koji su završili svoj radni vijek smatrajući da su zaslužili da im se bar na taj način odužimo za sve ono što su uradili godinama predano radeći svoj posao.
Među onima koji su odnedavno u penziji su i naši sugrađani Zorana i Ivo Simić. Zorana koja je diplomirani pravnik prvi radni odnos zasnovala je u lokalnoj upravi u opštini Zvornik u kojoj je radeći na raznim poslovima dočekala i penziju.
-Radila sam u odjeljenju za privredu,a kasnije u stambeno komunalnom iz koga sam i ispraćena krajem 2023. godine u penziju. Brzo su mi prošle godine rada, ali nije loše ni u penziji. Došle su neke nove generacije, novi mlađi radnici, malo je nas starijih ostalo, tako da rijetko kad u gradsku upravu sada idem. Ipak, ima dosta lijepih uspomena, tu sam provela tolike godine, poštujem kolege sa kojima sam dobro sarađivala i platu tu zarađivala, priča Zorana.
Sada u penziji ima više vremena za neke svoje hobije, za prijatelje, brigu o staroj majci , a aktivna je u udruženju sindikata penzionera Zvornik.
Sa suprugom Ivom, profesorom i fotografom u braku je skoro 30 godina, imaju kćerku Katarinu koja završava književnost i njemački jezik tako da na neki način nastavlja očevim putem.
Ivo je sa završetkom prošle školske godine ispraćen u penziju. I on kao i supruga mu Zorana, cijeli radni vijek je proveo u jednom kolektivu- u osnovnoj školi u Kozluku, mada je ponekad predavao i u školama u Branjevu i Roćeviću. Bio je profesor istorije, demokratije i kulture religije. Sa svojim učenicima iz prva dva predmeta osvajao je brojne nagrade na regionalnim i republičkim takmičenjima na šta je naročito ponosan.
-Kako ne bih bio kada dolazimo iz male sredine, a znanjem pobjeđujemo one iz velikih gradova. Na takmičenju koje je organizovao RTRS pod nazivom:”Čovječe nauči se” osvojili smo drugo mjesto u jakoj konkurenciji. Nije bilo godine da nismo osvojili neku nagradu. Jako sam vezan za moje učenike i oni za mene, u svakom razredu su mi napravili ispraćaj uz prigodan program. Baš su me iznenadili i dirnuli, izazvali najljepše emocije pa i suzu u oku, kaže Ivo.
Naravno i kolege su se potrudile da ga dostojno isprate. “Bilo je dirljivo”, rekao nam je. I sada kad ponekad navrati u školu svi mu se istinski obraduju.
Simić se od fakultetskih dana bavi i umjetničkom fotografijom. Često se mogao vidjeti na raznim manifestacijama da fotoaparatom zabilježi najvažnije momente. I dalje sa njim druguje, nabavio je, otkriva nam i neke nove aparate, a u svojoj arhivi ima na hiljade fotografija.
Imao je Ivo nedavno zdravstvenih problema koji su ga omeli u nekim planovima, ali neće zaustaviti u daljem snimanju ali i pravljenju rakije na imanju u Kiseljaku, šetnjama i putovanjima sa svojom Zoranom i Katarinom, druženju sa brojnim prijateljima.
Simići su intelektualci koji su svoj posao radili časno, uz to dobri ljudi omiljeni u društvu, dobri roditelji, kolege, poštovani i uvažani. Ponosni smo ih poznajemo i zahvalni im što su pristali da govore za naš portal zvono media i ustupili nam drage fotografije.
ZVONO MEDIA
RSS