„Uspjela sam da napišem knjigu u kojoj svaka generacija pronalazi nešto za sebe, knjigu koju članovi porodice grabe jedni drugima iz ruku“, rekla je u razgovoru za portal Banjaluka.net književnica i bibliotekarka Aleksandra Čvorović, autorka knjige „Zvjezdana i vukodlak“.
Ova zbirka priča o događajima iz Neznangrada, nedavno objavljena u izdanju „Asoglas izdavaštva“, sadrži šest bajki sa ilustracijama koje je autorka sama izradila.
Knjiga je nastajala gotovo dvije decenije, ali je svoju konačnu formu dobila u trenucima Aleksandrine lične borbe s bolešću – kao nasljeđe za njene kćerke i buduće potomke.
Kroz fantastične priče prožete mitologijom, Aleksandra Čvorović stvorila je čarobni Neznangrad – mjesto u kojem i djeca i odrasli mogu pronaći odgovore, ali i utjehu u trenucima slabosti.
Kako je nastajala knjiga „Zvjezdana i vukodlak“?
Knjiga je nastajala oko dvadesetak godina, slagala se bajka po bajka. Prelomni trenutak se desio prije dvije godine kada sam se, posle dužeg vremena, ponovo suočila sa kancerom. U tom trenutku imala sam dvije djevojčice osnovnoškolskog uzrasta i teško mi je padala pomisao da neću biti tu da ih vodim i savjetujem kroz život. Sjetila sam se započete knjige i mogućnosti da kroz nju ostavim legat za potomke. Između dvije operacije dane sam provodila sređujući i prekucavajući priče. Ideja je bila da kada požele da čuju moj savjet, uzmu knjigu i u njoj nađu utjehu i odgovore. Vodila me želja da moja nerođena unučad upoznaju svoju neobičnu baku koja ih vodi u fantastični svjet, učeći ih pri tom da treba pratiti svoje snove.
U knjizi su prisutne teme poput prihvatanja, ljubavi i samootkrića. Koliko su Vam te teme važne u književnosti za djecu?
Moja interesovanja su raznolika, pored književnosti kojom se bavim i bibliotekarstva kao mog zanimanja, godinama se edukujem u okviru psihoterapijskog modaliteta transakciona analiza. Znanja iz ovih oblasti gusto se i slojevito prepliću u mom stvaralašvu. Nastojala sam da integrišem teme koje se bave ljekovitošću ljubavi, razvijanjem empatije, razumijevanjem drugačijih, takođe sam željela da naglasim koliko je važno upoznati dubine sopstvenog bića, jer samoprihvatanje je put u slobodu i autentičnost.
U pričama se osjeća dodir slovenske i keltske mitologije. Kako ste istraživali te teme?
Volim fantaziju, uopšteno bajke, mitologiju i drevna predanja, to su izvori sa kojih se inspirišem i napajam. Slovensku mitologiju smatram dubokim korijenjem iz kojeg možemo crpiti i ugrađivati u stvaralaštvo, na kraju krajeva i drugi evropski narodi to rade sa ponosom. Naša drevna mitologija je vrlo maštovita i fascinantna, Sloveni su modernoj fantastici podarili vampire i vukodlake, danas vrlo prisutne u književnost i kinematografiji tog žanra. Keltska mitologija mi je iz nekog razloga bliska i dobro se uklapa u ono što pišem, pored toga volim i skandinavsku.
Mislite li da današnja djeca i dalje žude za magijom, bajkama i fantastičnim svijetovima?
Današnja djeca odrastaju uz video igre, filmove i knjige koje obiluju ovom tematikom. Epska fantastika im je vrlo bliska i razigrava njihovu maštu. Radeći kao dječiji bibliotekar, imala sam mogućnost da razgovaram sa djecom i osluškujem njihove želje i interesovanja. Radni naslov moje knjige, koji se zadržao kao podnaslov je „Neobične neznangradske priče“, no djeca su izglasala naslov „Zvjezdana i vukodlak“ prema prvoj priči, jer su smatrali da je privlačniji. Pored toga vole priče o odrastanju i prvoj ljubavi, međuljudskim odnosima, rješavanju misterija, vole bajke i avanture. Takođe poželjno je da knjige imaju lijepe ilustracije i neobična vizuelna rješenje. Nastojala sam da kroz ove fantastične priče pokrijem sva njihova interesovanja.
Junaci Vaših priča su često odbačeni, ranjivi, ali snažni. Da li je to poruka djeci da je u redu biti drugačiji, ne biti kao svi ostali, koliko je važno to ohrabrenje?
Svaka priča polazi od glavnog protagoniste koji je na neki način oštećen, odbačen, neshvaćen ili prosto drugačiji. Kada bih pokušala poruku „Zvjezdane i vukodlaka“ sažeti u jednoj rečenici, onda bi to bilo: „Ma koliko čudan i pomjeren bio, ako nastojiš razvijati sebe, štititi druge od sopstvenih nedostataka, ako razumiješ bol drugih, ako te vodi dobra namjera i želja za pronalaženjem izlaza iz teških situacija, onda možeš ublažiti štetu i doći do cilja postajući najbolja verzija sebe.“
Pobjeda na konkursu Drinskih književnih susreta – šta Vam ona znači?
Lijepo je kada stručni žiri pročita knjigu u rukopisu i procjeni da je to kvalitetno štivo koje će naći svoj put do srca čitalaca. U tom smislu sam zahvalna izdavaču „ASoglas izdavaštvo“ na prilici da na ovaj način prepozna i objavi knjigu koja je pred vama. Nagrada omogućava da se knjiga izdvoji u moru drugih i daje preporuku za čitanje.
Sami ste radili na dizajnu i ilustracijama. Kakvo je bilo to iskustvo?
Ovo je knjiga koja je iznutra i izvana djelo jednog autora, što joj daje jednoobrazan umjetnički senzibilitet. Naučila sam da prelamam knjige i da ih ilustrujem uz pomoć moderne tehnologije, da bih mogla dati knjizi oblik koji sam zamislila, a koji bih teško mogla postići u saradnji sa nekim drugim umjetnikom, jer svako na svoj način zamišlja i oslikava likove. Na drugim knjigama sam sarađivala sa slikarima i grafičkim dizajnerima. Saradnja je bila uspješna i plodotvorna, jer to su knjige koje su davale prostora svakome od nas za doprinos i viziju. Ovdje sam dočaravala grad i likove sa snažnim ličnim pečatom, zato mi je bilo važno da ostanu dosljedni mojim originalnim zamislima.
Kako publika reaguje na priče – da li ste dobili neke posebno dirljive povratne reakcije?
Publika divno reaguje, imala sam više promocija i gostovanja po raznim gradovima, reakcije su očaravajuće, a putovanja se nastavljaju. Na primjer knjigu je kupila djevojčica i počela čitati, kada je otišla u školu čitanje je nastavila mama do odlaska u prodavnicu, tu preuzima djed nastavlja da čita dok ne završi. To mi govori da sam uspjela da napišem knjigu u kojoj svaka generacija pronalazi nešto za sebe, koju članovi porodice grabe jedni od drugih. Oni koji je pročitaju, kupuju je na poklon prijateljima. Pričaju mi da sanjaju moje likove, sve to mi govori da knjiga ostavlja jak utisak.
Možemo li očekivati nastavak ove knjige ili nešto slično?
Trenutno se bavim pisanjem slikovnica i imam započeta dva romana, jedan za djecu, jedan za odrasle. Trebalo bi da mi uskoro izađe i knjiga pjesama za odrasle. Ova knjiga je dugo nastajala i nisam sigurna da li će se još priča nastaniti u Neznangradu. Neke priče se samo pojave i iznenade i mene samu.
Razgovarala: Marina Majkić Miletić
Banjaluka.net
RSS