Trojica za vječnost
Malo je naroda koji se mogu pohvaliti ličnostima kakve ima naš, ovom prilikom bih izdvoji samo tri : Svetog Savu,Teslu i Njegoša.
Ako posmatramo detaljnije biografiju sve trojice ponaosob shvatićemo da su sva trojica Božijom voljom i promislom zauzela svoje mjesto i značaj u istoriji srpskog naroda ali i van okvira nacionalnog, svojim radom i zalaganjem zadužila čovječanstvo.
Podjimo od Svetog Save.Svakako da je od Gospoda dato to što je Sv.Sava iako je dobio od oca na upravu Zahumlje, odbio da njime upravlja i otišao u manastir Hilandar gdje se posvetio monaškom činu i odrekao materijalnih blagostanja koje bi vladavina jednim dijelom države svakako donosila.Na takav put ga je vodila promiosao Božija i zato je postao prvi srpski arhiepiskop koji se izborio za autokefalnost srpske pravoslavne crkve i predao život svoj revnovanju za pravoslavnu vjeru.
Ono što je volja Gospodnja i ono što rade Njegovi ugodnici svakako je pretežnije od volje bilo kog čovjeka ako njegova volja nije istovjetna tj saglasna sa voljom Stvoritelja.
Sveti Sava je i upokojen smetao osmanlijama pa su spalile njegove mošti, a eto baš na tom mjestu iznikla je velelepna Bogomolja, kakav je danas Hram Svetog Save na Vračaru što dokazuje da ako je nešto Bogu ugodno ljudi ne mogu uništiti.
Druga ličnost koju bih izdvojio jeste Nikola Tesla, inovator i naučnik koji je kako kažu bio u vezi sa nebom tj carstvom nebeskim i svetima odakle je dobijao darove genijalnosti kojima je potom unparedjivao naučna dostignuća, (njegov otac Milutin je bio pravoslavni sveštenik, a sveštenici su bili i ujak i djed po majčinoj strani )Kada je bio u posjeti Beogradu juna 1892.godine, obratio se prisutnima izmedju ostalog i riječima:
”U meni ima nešto što može biti i obmana, kao što često biva kod mladih i oduševljenih ljudi. Ali, ako budem srećan da ostvarim samo neke od svojih ideja, biće to dobročinstvo za celo čovečanstvo. Ako se te moje nade ispune, najslađa misao biće mi da je to delo jednog Srbina…”.
’’Prijatelji Nikole Tesle bili su i Vladika Nikolaj Velimirović i Mihajlo Pupin (velika srpska trojka u Americi.Vladika je često znao da pita Teslu : ’
’ kada si tako veliki stručnjak za struju da li će ta tvoja nauka otkriti način da se ta struja vidi golim okom ’’
-Nikada, kaže Tesla, dok je sveta i veka’’
-Pa što onda narod traži da Boga vidi?Sila postoji i kada se ne vidi?!
Za Teslu se još tvrdi da je bio jasnovid (sposobnost da sve što zamisli vidi ispred očiju kao živu sliku) da je vodio skoro monaški, skroman i isposnički život.Sve to je najbolji primjer tvrdnji da nema znanja bez vjere niti vjere bez znanja, tj da nauka treba da bude prožeta vjerom, pošto su harmonija vjere i znanja najviši stepen ljudskog razvitka(Sv.Kliment) ili kako je to rekao Kiril Jerusalimski ’’Vera predstavlja oko koje ozaruje savest; ona čoveku predaje znanje, Jer ako ne verujete nećete razumeti’’
Poslednje dane života Tesla je proživeo u oskudici, usamljen i zaboravljen, u hotelskom apartmanu br. 3327 na 33. spratu hotela “Njujorker” u Njujorku. Jedini posetioci koji su ga redovno obilazili bili su njegov sestric Sava Kosanovic i književnik slovenackog porekla Luj Adamic. Pošto mu je pozillo zamolio je sobaricu da na vrata stavi natpis ne uznemiravaj.Preminuo je 7.januara 1943.godine.Prota Dušan Šukletovic, koji je služio opelo svedoči o tome u knjizi “Nikola Tesla i njegovo vreme” izdavac “Istocnik” Izdavacka ustanova eparhije kanadske, Toronto, te je zabiljezio:
++Teslin rodjak Sava Kosanovic hteo je da se telo spali. Ja sam odbio da vršim opelo ako se telo bude spaljivalo. Sava Kosanovic je pristao da se telo sahrani po pravoslavnom obicaju. Da li je posle opela telo spaljeno ja ne znam ništa pozitivno o tome. Posle se govorilo, zapravo šaputalo, da je Teslino telo spaljeno po nalogu Save Kosanovica… Svaki covek pred Bogom snosi odgovornost za svoja dela. Ja sam izvršio moju dužnost prema propisu Pravoslavne crkve i savest mi je mirna.
Sve ovo što sam stavio na hartiju u vezi sa Teslinom sahranom je tacno, tako mi Bog pomogao”, zapisao je protojerej-stavrofor Dušan Šukletovic, 15. septembra 1976. god. ++
Treća ličnost koju bih takodje izdvojio jeste Petar II Petrović Njegoš, (Njeguši 01.11.1813.-Cetinje, 10.10.1851.) vladika Rade koji je luču mikrokozmu napisao za prve 4 sedmice vaskršnjeg posta i kroz nju pokazao sliku Bogovidjenja i vidjenja carstva nebeskog.Kojem je Sv.Vladika Nikolaj Velimirović posvetio jednu čitavu knjigu pod naziovom Religija Njegoševa.Bog je svjedok i vrijeme će pokazati istinu o tom velikanu.
koji se u mnogo čemu izdvajao od mnogih savremenika, intelektom, oštroumnošću, predanošću državi i vjeri pravoslavnoj, izuzetnom pjesničkom daru, i težnji da se dokuče veilke istine, opštom fizičkom i duhovnom ljepotom ili kako je to sam Vladika Rade u svom testamentu napisao: o Pupin, Nikola Tesla i vladika Nikolaj često su se sastajali. Vla
’’Slava tebje pokazavšemu nam svijet !
Hvala ti, Gospodi, jer si me na brijegu jednoga tvojega svijeta udostojio izvesti i zrakah jednoga tvojega divnoga sunca blagovolio napojiti.
Hvala ti, Gospodi jer si me na zemlji nad milionima i dušom i tijelom ukrasio.
Koliko me od moga đetinjstva tvoje nepostižimo veličestvo topilo u gimne božestvene radosti, udivlenija i veleljepote tvoje, toliko sam bijednu sudbinu ljudsku sa užasom rasmatrao i oplakivao.
Tvoje je slovo sve iz ništa satvorilo; tvome je zakonu sve pokorno. Čovjek je smrtan i mora umrijeti.
’’Ja sa nadeždom stupam k tvojemu svetilištu božestvenome, kojega sam svijetlu sjenku nazrio jošte s brijega kojega su moji smrtni koraci mjerili.
Ja na tvoj poziv smireno idem ili pod tvojim lonom da vječni san boravim ili u horove besmrtne da te vječno slavim… ’’
(Testament Petra II petrovića Njegoša)+
Teško je izdvajati Njegoševe stihove a ne prepisati bukvalno skoro čitavu Luču ili veilki dio gorskog vijenca ali evo još jednog njegovog impresivnog obraćanja kroz pisma, ovo pismo je bilo upućeno
- A. Franklu
Cetinje, 12. oktobra 1851.
’’Ja sam za granicom prosveštenoga svijeta. Na mom uzanom podneblju svagda se lome tirjanski gromovi. Stoga je moj mali kraj tamom divljine obezobražen. Za čovjeka zdravomislećega niti je muke ni uveselenija na svijetu, jerbo su sve ljudske poslastice sa otrovom pripravljene, a sve pečali imaju neko svoje udovoljstvije. Čovjeku je gotovo, kad mu dođe, slatko plakati kao pjevati. Ja ovako našu pjesnu razumijem,
Svijet je sad božji, stoga u svakojem njegovom nuglu vide se djela velikoga majstora. Trudoljubije i iskustvo mrava i pčele, i uredno letenje ždraljevah ja radije gledam no sve parade evropejskih stolicah.
Zbogom, izvolite me zadržati u Vašem dragocjenom uspomenu.’’
Ovakvi svijetli primjeri kojim treba da se ponosi naš narod razlog su više da vjerujemo u krilaticu da su Srbi nebeski narod, koju je izrekao jevrej Enriko Josif(1924-2003.) a vjerujem da je mislio prije svega na to koliko Srbi imaju Blagodati Duha Svetoga na sebi da im je Gospod darivao takve velikane , umove i svetitelje.
Kad god je teško, kada nam nanose nepravde ili na drugi način vrijedjaju naše Hristoljubivo srce, ogrijano jevandjeljskom ljubavlju, možemo s ponosom i utjehom pogledati na nebo jer nas tamo gore pred prijestolom Gospodnjim zastupaju i krase ovakve ljepote duša i genijalnosti, veličine koje zrače svetošću i genijalnošću.Od samog Gospoda nam je darovan i SV.Vasilije Ostroški Čudotvorac u čija se čuda uvijek može uvjeriti onaj ko iskreno povjeruje u Njegovu svetost i njegovo zastupništvo pred Bogom.Jedan od tih sam i ja sam, ali o tim dogadjajima s hodočašća Svetom Vasiliji Ostroškom kao i o snovidjenju Vladike Petra II Petrovića Njegoša ću pisati nekom drugom prlikom i u nekoj drugoj priči.Ova kratka priča ima za cilj da naznači ,da ukratko bljesne i skrene pažnju , na ovaj put samo trojicu ali veliku trojicu iz našeg naroda.
Iako je od navedene trojice samo Sv.Sava za sada kanonizovan od starne crkve, to ne umanuje značaj Tesli i Njegošu koji su od Gospoda nagradjeni, možda čak i većem stepenu nego što smo to mi ovdje na zemlji priznali ili uspjeli da dokučimo i vidimo.Bog posvjećuje i njegova je volja presudna, jer svijetom upravlja i u ravljaće Gospod Bog, a sve spletke i zla su kratkog vijeka i ne isplati se nikom blagorazumnom da ih čini.
Ovo sam rekao ponajviše iz razloga što vidim tanku nit koja povezuju sudbinu moštiju navedene trojice velikana, jer su mošti sve trojice na neki način ’’smetale’’ ljudima na zemlji.(mošti Sv.Save spaljene, Tesline kreminrane, a Njegoševe prenošene, gubljene i kako tvrdi Stojan Mandić, autor knjige Odkrovenje Njegoševo sakrivane, jer je netruležna desna ruka Njegoševa 4 godine po upokojenju nadjena ali je sakrivena tj ukradena o čemu će se u budućnosti svakako saznati više, ali to sve ide u prilog Njegoševim stihovima ’’ Zemaljsko je za malena carstvo a nebesko uvijek i dovjeka’’ ili ’’sve što blatnoj zemlji prinadleži to o nebu ponjatija nema, duhovni je život na nebesi materije u carstvu gnjilosti’’…P.P.Njegoš
…jer iz duša,svijesti i istorije srpskog naroda nikad neće moći nijedno zlo istjerati svijest i sjećanje, poštovnje i proslavljanje koje trebamo imati prema svojim velikanima, a medju njima i pomenutoj trojici Sv.Savi, Tesli i Njegošu koji su srpski narod dovoljno zadužili da ih Srbi dostojno poštuju,slave, proslavljaju, veličaju ponoseći se time što ih je Bog počastvovao da imaju takve sunarodnike i genije, uvažavajući pri tome i ne potcjenjujući sve druge dobre i znamenite ljude pripadnike drugih naroda.
Vjerujem da su sva trojica u ovom kratkom izlaganju pomenutih srpskih velikana u suštini sjedinjeni u vjeri pravoslavnoj pred Bogom, vjeri u presveto nebesko trojstvo, Carstvo Oca , Sina i Svetog Duha , jedno u jedinosuštnoj nerazdjeljivoj Trojici, kroz koju dobijamo život vječni, da su to trojica kojima je od Gospoda darivana vječnost, proslavljenost i da su kao takvi darivani na dobrobit našem narodu, a u Teslinom primjeru i dobrobit čitavog svijeta.
’’Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi’’P.II Petrović Njegoš
Bojim se da je u ovim danima Hrišćanstvo, a naročito pravoslavlje na velikim iskušenjima, jer će u procesu razobličavanja nacionalnih tvorevina zarad stvaranja nadnacionalnih svjetskih nastati nove ’’potrebe i načini’’življenja koje će, ne deklarativno ali suštinski znači odricanje od istinske vjere ali me ipak tješi misao o nužnosti i neminovnosti takvog sleda dešavanja u istoriji svijeta i da će konačna pobjeda biti pobjeda dobra nad zlom.Čovjek, budući slabo i grešno biće najviše što može da učini jeste da se izbori sa svojim grijesima i pozabavi ličnim spasenjem sa velikom nadom za spas i dobrobit čitavog čovječanstva.
2011.
RSS