ASinfo: Od kada pišete, šta ste po zanimanju, čime se bavite i kakva je vaša angažovanost na polju književnosti? Recite našim čitaocima nešto o sebi.
-Ana Tikveša, 22.8.1978.god. rođena u Bijeljini, dipl.pedijatrijska sestra, 2016.god diplomirala na Fakultetu zdrav.nauka, licencirani edukator za pripremu trudnica za porođaj, zaposlena u bolnici na odsjeku Neonatologija, majka dvoje djece.Angažovanost na polju književnosti je nešto što se dešava nenamjerno, spontano i iz mog unutrašnjeg bića kao potreba da se izrazim i iskažem ono što je sastavni dio mene. Svi zapisi i pisane riječi, zabilježene na papiru iznenada i bez najave postaju angažovanje u toj sferi a da toga često nisam ni svjesna.
ASinfo: Vaša knjiga ,, Žena sa maramom” nagrađena je trećim mestom na izboru za Кnjigu godine, Vašu ste knjigu predstavljali i na Beogradskom sajmu knjiga, a imala je sjajne promocije u nekoliko gradova, oduševljenje publike ne jenjava. Možete li nam nešto reći o tome, šta za Vas znače priznanja i prisutnost Vašeg stvaralaštva u svetu književnosti?
-Ana Tikveša: Prije svega, meni je velika je čast kao zdravstvenom radniku i početniku kad je pisanje u pitanju, dobiti takvo priznanje i potvrdu od strane ljudi koji su profesionalci u tom “poslu”, radost zbog oduševljenja okoline tj.publike koje kako ste rekli ne jenjava, znak je da sam na dobrom putu. Sve me to gradi, pruža podršku i stimuliše da nastavim dalje. Mada, moram priznati, da nameće izvjesnu odgovornost i iziskuje još veću predanost u daljem radu, ozbiljnost i težnju da to sve što budem radila u budućnosti bude bolje od prethodnog.
ASinfo: ,,Žena sa maramom” zbirka je priča, ali njeno stilsko bogastvo ruši te okove i pruža nam žanrovski pluralizam. Savremena tematika, mudre pouke, šaljivi komentari, koji katkad idu do groteske, poetičnost i naposletku i poruka čitaocima, učinili su da knjiga nikoga ne ostavi ravnodušnim. Кako ste došli na ideju da napišete ovakvo delo? Recite našim čitaocima simboliku naslova i odakle ste sve crpili inspiraciju za pisanje?
-Ana Tikveša: Кao što sam i rekla na početku, sve što je ikad nastalo iz mog pera i tastature, nastajalo je spontano. Bez posebnog plana i ideje, samo i jedino iz srca. Pod različitim okolnostima, u stanjima kada je zapravo i samo htjelo isplivati na površinu. Кao direktan ili indirektan učesnik, posmatrač, sudionik u situacijama koje su na mene ostavljale snažan utisak, događaji i likovi su bivali preročeni u ova mala pisana djela.Upravo zato, Žena ne ostavlja nikoga ravnodušnim, jer je pisana samo iz ličnog doživljaja , nekada možda publici i nedovoljno jasnog, ali dovoljno snažnog da može da izazove lavinu emocija.
Simbolika života jedne žene je Žena sa maramom, sve ono što je ona i slaba i snažna, i zdrava i bolesna, ranjiva i neustrašiva, i miš i lav…
ASinfo: Šta za Vas znači pisanje? Jeste li pronašli u pisanju dom, u kome najduže boravite? Jer pored pisanja Vi ste medicinski radnik na odelenju za neonatologiju, imate i zvanično udruženje ,,Mama M”, koje pomaže u edukaciji trudnica, budućih mama? Iz samog vašeg poziva, zaključujemo da su empatija i osećaj za pomoć drugima kod vas visoko razvijeni, s obzirom na to da radite jedan od najhumanijih poslova. Кako vi gledate na svoj poziv i posao, je li to zapravo više od posla, način života?
-Ana Tikveša: Način života je sve ono što mislimo, pišemo, želimo, osjećamo i radimo. Svakako da je posao kojim se bavim više od običnog posla, jer radeći na takvom mjestu teško je ne imati jednu vrstu empatije i emocije, pogotovo kada sam u prilici da prisustvujem i budem dio nečega tako važnog, kao što je u pitanju novi život.Pisanje je moj svijet, često bijeg i utočište, moj dom, mjesto gdje sam svoj na svome, prilika da promijenim i uljepšam stvarnost i tek kada zarobljene misli postanu oslobođene riječi, osjetim olakšanje i neizmjernu radost.
ASinfo: Budući da ste se ostvarili u ulozi roditelja, šta za vas znači podrška porodice, da li snagu za sve što radite crpite iz podrške i ljubavi porodice?
Ana Tikveša: Da li je vaspitanje u savremenom društvu dobilo neku novu dimenziju, znamo da relacija roditelj – dete, nema istu konotaciju kao pre pola veka?O vaspitanju bih mogla kao roditelj sa dugogodišnjim stažom dosta govoriti, na pamet mi pada i priručnik o tome 😊. Nepobitna je činjenica da iz porodice uvijek crpimo ljubav, strpljenje i podršku, šta god radili. U porodici ma koliko imali godina i kakvi god odnosi bili, roditelj dijete i obratno, oslanjamo se jedni na druge, očekujemo, dobijamo ili dajemo ne misleći na ishode i svrhu toga.
Ima jedna rečenica iz crtanog filma Ledeno doba, koju uvijek ponavljam i koju sam čak zapisala na ceduljicu i stoji na frižederu a to je kad jedan miš kaže slonu dok se svijet ruši pred njihovim očima :
” Ne brini se, imaš nas.”I to je jedina istina
ASinfo: Imate li u planu možda novo štivo, nekog drugačijeg žanra, tematike? Čemu se čitaoci mogu nadati od vas u budućnosti?
Ana Tikveša: Ah, plan je da nema plana. 🙂
Od sebe očekujem puno, što i nije neka motivacija. Žanr je nešto što je promjenljivo i ljudi koji se bave pisanjem, nikad ne znaju u kom toku će ići kada krene sve te misli, ostaću vjerna sebi i stilu koji mi je dat kao poklon od nekog gore, i potrudiću se da ga njegujem, sa željom da sve što dalje budem radila bude zrelije, i još bolje.
Otkriću dio onoga što trenutno nastaje na monitoru mog računara, a to su razgovori sa sobom, sa Ženom i Muškarcem, sa svojom dušom. I obećavam, ovaj put ćemo se mnogo više smijati, sa jednom potpuno novom Ženom.
ASinfo: I za kraj razgovora. Šta biste poručili čitaocima?
Dragi Ljudi, ljubav nam je data da bismo prvo zavoljeli sebe, jer svijet se mijenja samo ako na njega gledate svojim očima ljubavi.
Razgovor vodila: Nevena Milosavljević, prof. srpskog jezika i književnosti
RSS