Aleksa Nedeljković je srpski umetnik, interpretator tradicionalne i duhovne muzike, čuvar nacionalnog nematerijalnog blaga stare Srbije. On nas svojim glasom vodi na putovanje kroz vekove, u vreme slavne Vizantije, Nemanjića, carskog grada Prizrena, kosovskog boja pa sve do dana današnjeg kada stvara najlepše pesme na osnovama srpske tradicionalne muzike, duhovnosti i istorije po kojoj je Balkan dakako poznat. Nastupajući širom Evrope, Aleksa Nedeljković je omogućio da se pesma Kosova i Metohije čuje čak do Pariza, ali i Moskve! Mnogonagrađivani mladi umetnik je čuvar srpske tradicije i mudrosti. Isto tako, danas je svojevrsni ambasador srpske kulture koju nesebično deli ali i strogo čuva od zaborava za sve postojeće i buduće generacije!
Vi ste umetnik koji se bavi interpetiranjem tradicionalne i duhovne muzike. Svojim glasom oplemenjujete dušu mnogih slušalaca i u njima budite najdublje emocije… Šta za Vas predstavlja muzika koju izvodite?
Muzika kojom se bavim odmalena svakako predstavlja i moj način života. Zaista, od najranijeg detinjstva sam upoznat tradicionalnom i duhovnom muzikom. Kasnije sam se kroz školovanje i sazrevanje usavršavao i to smatram važnim delom mog umetničkog puta. Ipak, najveći uticaj na moju interpretaciju ima to što je ta muzika zaista deo mog svakodnevnog života. Ogromna ljubav prema njoj je nešto što stvara neraskidivu vezu između muzike i mene koju rado prezentujem.
Duhovnost je nešto što prožimate i kroz tradicionalnu muziku, pošto je i ona izrazita u Vašem biću. Dakle, neverovatan spoj koji daje posebnost i autentičnost Vašoj interpretaciji. Duhovna muzika Vas, možemo primetiti veoma ispunjava, zar ne?
Smatram da tradicionalna muzika počiva na temeljima duhovnosti. Znate, sami tekstovi određenih pesama govore o našoj pravoslavnoj veri i pevaju o najvećim hrišćanskim praznicima kao i mnoge običajne pesme koje se pevaju uoči ili za vreme tih dana. Duhovna muzika je i te kako važan deo mog bića i takođe osećam ogromnu radost dok je izvodim. Prve smernice i savete dao mi je moj profesor tradicionalnog pevanja, ali i profesor pevanja u beogradskoj Bogosloviji MA Branko Tadić od koga sam naučio dosta o samoj interpretaciji duhovne muzike. Kasnije se sve nadogradilo pojanjem sa mojim dragim prijateljima u horu Hrama Svetog Georgija i dirigenticom Emilijom Milin sa kojima planiram uskoro da snimim neke divne duhovne numere koje za mene nose veliku posebnost. Radujem se tome!
Nastupili ste, možemo potvrditi, u mnogim prestižnim dvoranama u Srbiji, ali i ne malom broju koncertnih hala u Evropi. Šta je to što Vi nesebično pružate publici i zašto kažu da “kada Aleksa zapeva svi otplovimo u neka minula vremena”?
Pružam istinu. Publika oseća moju iskrenost u interpretaciji. Ono što je kod tradicionalne muzike bitno je biti iskren u emociji koju šaljete. Sva ta bol, ali i radost koju nose naše tradicionalne pesme sa Kosova i Metohije su opisane na najlepši način kroz predivne melodije i tekstove. Trudim se da se vratim u to vreme, da za trenutak živim tu pesmu i poklonim je publici, ujedno osećajući njenu snagu i moć. To je misija nas umetnika. Da publici pružimo istinu, emociju, ali i snagu koju te pesme nose! Kod duhovne muzike najvažnija je molitva, da zaista verujete u to što izgovarate. Sa godinama sam sve više upoznavao tu nebesku pesmu i negde smatram da sam tek sada zaista spreman da moju molitvu kroz pesmu predam narodu koji čuje i da je svi zajedno unesemo jer je to i suština, da svi u molitvi budemo jedno.
Iako ste rođeni u prestonici Srbije, pesma Kosova i Metohije se zaista oseća u Vašim genima. Često Vas nazivaju i “Metohijskim slavujem”. Na koji način opisujete posebnost pesme Kosova i Metohije?
Tako je! Često me tako zovu i veoma mi je drago zbog toga jer to znači da se u mom glasu čuje taj specifičan zvuk Metohije. Mislim da ni u jednom delu Balkana ne postoji tolika raznolikost, a ni toliko emocija koje te pesme pružaju. Ta muzika dušu i ranjava i leči. Ona je prosto nebeska i sam osećaj dok pevate je takav kao da i nebo peva sa vama.
Vaš autorski rad je izuzetno zapažen. Autor ste pesme “Zvezdo sjajna” koju ste posvetili deci sa Kosova i Metohije. Stvaranje muzike Vas takođe ispunjava i daje jednu posebnu notu Vašem izrazu?
Moja prva autorska numera “Zvezdo sjajna” posvećena deci Kosova i Metohije je naišla na lep odaziv kod publike. Potom je ista pesma ilustrovana bajkovitim kadrovima manastira Gornjak zadužbine kneza Lazara. Komponovanje i pisanje tekstova je takođe nešto što me ispunjava. Inspiracija leži u svakodnevnom životu i našoj bogatoj istoriji, tradiciji i duhovnosti. Željno iščekujem da sa mojom publikom podelim nove kompozicije koje za mene nose veliku posebnost!
Praunuk ste slavne jugoslovenske glumice Milke Lukić. Pretpostavljamo da je deo tog umetničkog gena prešao na Vas pa ste i Vi svoj život posvetili scenskoj umetnosti…
Sigurno da je tako. Prabaka Milka je plenila scenom Nacionalnog teatra Jugoslavije. Ostavila je traga u brojnim televizijskim i pozorišnim ostvarenjima gde je naročito publika pamti po ulozi Jagode u kultnoj seriji Radio-televizije Beograd „Ljubav na seoski način“. Ja sam takođe krenuo putevima umetnosti i svoju emociju putem muzike rado delim sa publikom. Inače, kao dečak sam se oprobao kao glumac… Iver ne pada daleko od klade!
Uvek ističete važnost tradicije i duhovnosti. Kojom porukom biste završili naš razgovor za portal?
Tradicija i duhovnost su izvor života jednog naroda, jer predstavljaju nacionalni identitet i jasno opisuju život i kulturu naroda kome pripadaju. Jako je važno sačuvati svoj identitet jer bez njega i mi sami nećemo postojati. Bogatstvo naše tradicije i duhovnosti se i ne može sagledati ni dovoljno opisati jer predstavlja pravi biser sagledavajući kulturu čitavog sveta. Zato svi treba da se zapitamo kakvo blago posedujemo i da isto sačuvamo od zaborava!
N.R
RSS