
Aleksandra Kovač, jedna od najuticajnijih kantautorki regiona, objavila je novi studijski album pod nazivom “Mlečni put”. O objavi novog materijala ova muzičarka je obožavaoce obavijestila putem društvenih mreža, gdje je napisala da je ovo izdanje njeno najintimnije i najzrelije muzičko djelo dosad. Kovačeva je istakla da je album “Mlečni put” njen povratak vremenu ljubavi, nježnosti i sigurnosti.
“Povratak porodici, mojim roditeljima koji su me voleli i pružili svu ljubav ovog sveta”, napisala je Kovačeva.
U intervjuu za “Nezavisne” Aleksandra Kovač govori o tematici novog albuma, pjesmama koje su nakon više od 20 godina dobile novi život, podršci koju je dobila od kolega sa muzičke scene, kao i o načinima kako provodi vrijeme tokom izolacije zbog pandemije virusa korona.
NN: Objavili ste novi album “Mlečni put”. Kako biste opisali tematiku ovog izdanja?
KOVAČ: Album “Mlečni put” je sigurno moj najzreliji i najintimniji album dosad. Sastoji se od 10 balada potpuno različitih stilova, od kojih su neke potpuno nove, a neke su stare i 15 do 20 godina i pevali su ih izvođači širom regiona. Bilo je vreme da tim pesmama ponudim nov život, aranžiram ih i otpevam onako kako sam oduvek želela. Moja muzika komunicira s publikom koja ima istančan ukus i uglavnom su to ljudi koji su svesni, u kontaktu sa svojim emocijama i koji imaju sluha i ritma. Beskrajno sam zahvalna jer su to ljudi koji u potpunosti razumeju i osećaju ono što stvaram i neverovatno su dragoceni. Masa je odavno poklekla pod uticajem prostakluka i primitivizma, koji se svakodnevno serviraju u svim medijima, pa je zato svaki slušalac koji čuje, razume i zna zlata vredan.
NN: Koliko ste dugo radili na samom albumu i ko je sve učestvovao u njegovoj realizaciji?
KOVAČ: Ovaj album je nastajao poslednjih nekoliko godina, u pauzama od komponovanja muzike za najpopularnije srpske serije i filmove. Ideja je bila da ljudima koji vole moju muziku poklonim jednu pravu muzičku rapsodiju, album koji će slušati kada im budu bili potrebni podrška, ljubav i oslonac. Zapravo sve što sam dosad radila u popularnoj muzici je bila Romanova i moja lična akcija, bez pretenzija i finansijskih proračuna. Novi album “Mlečni put” smo radili bez sponzora i izdavača, uz pomoć prijatelja i umetnika. Naš trud je publika uvek nagradila i prepoznala i na tome sam joj beskrajno zahvalna. Jedino muzika koja je iskrena i ima suštinu i kvalitet može da menja stvari, jer je njena moć beskrajna.
NN: Na novom albumu se nalazi i pjesma “Ako odlaziš”, koja se pojavila na prvom albumu grupe K2. Kako ste došli na ideju da ovoj pjesmi udahnete novi duh?
KOVAČ: Ovo je konceptualni baladni album, koji mi je omogućio da pesmama koje sam napisala pre 20 i 25 godina ponudim potpuno nov život. Tu su i pesme koje sam tada pisala za Severinu, Ninu Badrić, Gorana Karana i Željka Samardžića, ali ih sada pevam onako kako sam oduvek želela da zvuče. Većinu pesama sam orkestrirala za simfonijski orkestar, ali sam neke ostavila potpuno ogoljene, samo uz klavir, jer sam smatrala da tako najbolje zvuče.
NN: Mnoge Vaše kolege su rekle kako se jedan ovakav album nije pojavio već decenijama na domaćoj muzičkoj sceni, kao i da je on kruna Vaše karijere. Koliko Vam znači ova podrška kolega?
KOVAČ: Podrška je stigla od najvećih imena muzike, filma, novinarstva, od mojih prijatelja, ali najvažnije – od mog oca Kornelija, koji je možda najteži na pohvalama od svih ljudi koje znam. Preneću vam samo nekoliko reči koje je objavio nakon preslušavanja albuma. “Moja kćerka Aleksandra ne gubi nijednu svoju bitku. Znate zašto? Zato što sam je učio još od malih nogu da ne odustaje od svakog zadatka koji je sebi zadavala, bio lak ili težak. Na kraju je uvek pobeđivala samu sebe danonoćnim radom, sjajnom interpretacijom svake svoje pesme uz divne tekstove svoje majke Spomenke i muzičkom produkcijom Romana Goršaka, njenog dugogodišnjeg saradnika. Aleksandra, veliki si radnik!”
NN: Istakli ste da je većinu tekstova na novom albumu napisala Vaša majka Spomenka, dok je otac Kornelije radio na klavirskim dionicama. Možemo li onda reći da je ovo na neki način porodični album i koliko Vam znači sama podrška porodice?
KOVAČ: Neverovatan je osećaj pisati muziku na tekstove koje je iza sebe ostavila moja mama Spomenka, koja je bila vrhunski tekstopisac, i slušati mog oca Kornelija kako svira neverovatne pasaže na klaviru na mojim pesmama. Zato ovo i jeste povratak sigurnosti, ljubavi i nežnosti, povratak porodici.
NN: Koliko su nam sada za očuvanje psihe i zdravog duha bitni muzika, film, pisana riječ? Uviđamo li sada konačno značaj i ljepotu ovih stvari?
KOVAČ: Nekako se stalno nadam da će se mnoge stvari promeniti kad sve ovo prođe. Godinama se normalan svet sklanja od najezde bahatih, agresivnih i prostih ljudi, profesionalci ne mogu da dođu na red od amatera i mediji daju prostor ljudima koji nemaju ništa pametno da kažu. Kao što se sada pitaju stručnjaci u oblasti medicine, a ne kvazilekari za rešavanje epidemije, tako se nadam da će se pitati i stručni ljudi iz oblasti umetnosti za obnovu kulture.
NN: Kako Vi provodite vrijeme u ovo doba (samo)izolacije?
KOVAČ: Moj život se nije mnogo promenio u odnosu na ranije, jer sam u samovoljnoj samoizolaciji poslednjih 15 godina, da bih preživela društvo u kojem živim i zaštitila svoju kreativnost i energiju. Nije lako baviti se muzikom na ovim prostorima na način na koji se ja bavim, jer podrazumeva da ste sami u toj borbi, bez podrške. Ali, kada pogledam iza sebe, vidim samo vrhunsku umetnost koju Roman i ja stvaramo već 25 godina i sve onda ima smisla.
NN: Kako gledate na ovu pandemiju, njene uzroke, posljedice?
KOVAČ: Priroda je rekla svoje. Ljudi će morati da shvate da nisu najvažnija vrsta na planeti i da ćemo, ukoliko nastavimo putem kojim smo krenuli, uništiti sami sebe, a planeta će preživeti i bez nas. Od nas zavisi da li ćemo izabrati put ljubavi ili mržnje.
NN: Hoćemo li izvući neke pouke i kakva su Vaša očekivanja kada sve ovo jednom bude juče?
KOVAČ: Uvek su pojedinci bili ti koji su osvetljavali obraz našoj vrsti. Oni su moja nada i vera u budućnost, pametni, slobodni, dobri i nasmejani ljudi.
RSS