AMANET
U amanet sam
ti dušu ostavio,
možda naučiš
kako se voli,
srcem ljubi
i istinski prašta.
Prihvati je
kao takvu,
svilenu,
nežnu
kao pamuk
i do zadnje
kapi istrošenu.
Zaviri
pokoji put u nju,
videćeš
mila i svoj lik,
Jer godine,
vreme
i nevreme
ne brišu
ono što u
jednu dušu pohraniš.
Ostaviš
kao u kofer
uspomene.
A takvih je
moja duša puna,
posluži se
slobodno,
nadoknadi ono
čega nemaš.
Nesebično kidaj
svaki dio nje
i stavljaj na te
duboke rane,
jer duša se dušom
previja i leči! ✍
pustivukova__
RSS