Antonia Martinčić Hržić, Risika, otok Krk, Hrvatska

Antonia Martinčić Hržić, Risika, otok Krk, Hrvatska

Rođena sam 10.05.1985. u Rijeci. Diplomirala sam hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci te stekla zvanje profesorice hrvatskog jezika.
Proteklih osam godina radila sam u mnogim krčkim i riječkim osnovnim školama na različitim radnim mjestima (učiteljica u produženom boravku, pomoćnica u nastavi s djecom s posebnim potrebama, knjižničarka). Također, radila sam kao urednica poezije u izdavačkoj kući Venerus u Rijeci te sam uredila i lektorirala nekoliko zbirki poezije.
Trenutno radim na radnom mjestu profesorice hrvatskog jezika u OŠ Fran Krsto Frankopan u Krku.
U slobodno vrijeme bavim se različitim vrstama umjetnosti (ovisno o inspiraciji). Završila sam glumačku školu u Kuc Kalvariji u Rijeci te sam se određeno vrijeme bavila glumom. Također, bavila sam se plesom i fotografijom.
U suradnji s Hrvatskim književnim društvom u Rijeci organizirala sam Riječka književna jutra te ih vodimo već šestu godinu u Rijeci.
Također, već posljednjih petanest godina organiziram različite književne susrete. Jedna sam od najmlađih članica Hrvatskog književnog društva (HKD) u Rijeci. Za poetske radove dobila sam nagradu Društva hrvatskih književnika (DHK) u Rijeci te sam sudjelovala na 3. susretu mladih pjesnika i pisaca (DHK).
Posljednjih šest godina sudjelovala sam na svakom međunarodnom književnom festivalu HKD-a pod nazivom Dani prijatelja knjige.
Također, sudjelovala sam na mnogim drugim manifestacijama i književnim susretima u organizaciji navedenog društva.
U želji da svoju poeziju predstavim široj publici javila sam se na vaš natječaj.

Bibliografija

1. zbirka poezije Tragovi sjećanja (Adamić, 2008.).
2. poezija objavljena u zborniku susreta mladih pjesnika i pisaca DHK-a pod nazivom Riječki zvonik mladosti (2009.)
3. zbirka poezije Metamorfoza okamenjene duše (Venerus, 2011.).
4. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci poezije HKD-a pod nazivom Pjesmom ti ljubav darujem (2012.).
5. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci Kulture snova naziva Moja ljubavna pjesma (2012.).
6. poezija objavljena u zajedničkoj Antologiji krčkog pjesništva (urednik Katica Ivanišević, 2015.)
7. poezija objavljena u zborniku poezije Kulturni centar Mesopotamija (Beograd 2015.).
8. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci poezije Teov put do prvog koraka (portal Otok Krk, humanitarna nakana 2017.)
9. poezija objavljena u antologiji Zbornik radova KR Balkan (2017.)
10. poezija objavljena u zborniku radova s 2. međunarodne Olimpijade umjetnika Rijeka (DHK, 2017.)
11. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci Savršena igra riječi (urednik Damir Maras, 2017.).
12. poezija objavljena u posljednjih četiri broja (od 2015. – 2019.) časopisa za književnost i kulturu HKD-a pod nazivom Književno pero
13. poezija objavljena u krčkom časopisu naziva Krčki val

E- meil: antonia.martincic@gmail.com

CIKLUS ŽIVOTA

Ponekad život zasvira
polagani bečki valcer.
I koraci su naši
sasvim mirni, pitomi i tihi…
A onda kada se opustimo u sivom
jednoličnom ritmu bivanja
odjednom iz daljine začujemo
koračnicu umirućih.
I koprcamo se zemlji bliski, prolaznosti svjesni,
ližemo vlastite rane da bismo ozdravili tijelo i um.
Onda opet život zasvira polku.
Sretno nam i zaigrano pleše duša na te note.
Naposljetku, zvukovi tanga i strast kolaju
našim venama.
Tijela naša žude za dodirima i stapanjima.
Hedonizmom i životnim užitcima.
I tako svaki dan iznova
nova glazba svira..
I dok ne otvorimo prozor dana i ne čujemo
prve taktove ne znamo što nas očekuje.
(Mijenjaju se valceri, polke, tango, koračnice..).
I opet iznova u vječitom ciklusu bivanja
život piše već napisane stranice.
I svi naši različiti životi,
a zapravo tako isti.
U vječitom krugu se vrte.

Sve dok glazba potpuno ne utihne.

NEBESKA POZORNICA

Volim promatrati oblake kako se
igraju na pozornici Neba.
Ima nešto bajkovito u njihovim oblicima.
Zaigrano stvaraju nove oblike,
pretvaraju se u likove iz crtića.
Ponekad opet lijeno stoje satima,
kao kistom nacrtani na platnu života.
U raznobojnim nijansama zaneseni.
Nekad opet brzo mijenjaju naličje.
Raspršuju se u drugi oblak…pretapaju..
spajaju…pa opet nestaju…
Oblaci…
Tako nestvarni,
tako prolazni.
Da vidiš svu njihovu veličinu
potrebno je ponekad podignuti glavu iznad
površnosti igre koju nazivaš životom.
I upiti njihovu bajkovitost i zaigranost.
Dok žuriš za lažnim idealima
glave pognute u zemlju
najljepša predstava odigrava se na
nebeskoj pozornici.

A ulaznica potpuno besplatna.

GLUMCI

Umovi.
Naši vječiti tragači
za visinama, daljinama…
Nedostižnim spoznajama.
Teški koferi natrpani iznošenom odjećom,
nepotrebnom šminkom, izlizanim maskama..
U kaosu uma svi postajemo glumci.
Bez suvišnih proba odigravaju se predstave
za široku masu.
Lažni osmijesi…riječi..
Glumimo dok koračamo cestama.
I tako svaki dan iznova bačeni
na tračnice života
uvježbavamo nove predstave.

……………………..…………….

Sve do posljednje premijere.