BRANISLAV NUŠIĆ
Na današnji dan (19.januar)1938.godine u Beogradu, umro je Branislav Nušić bio je srpski književnik. Osnivač je moderne retorike u Srbiji. Radio je i kao novinar i diplomat.
U vrijeme odsluženja vojnog roka Nušić je bio učesnik u srpsko-bugarskom ratu koji je započeo 1885. godine. Nakon rata objavljuje kontroverznu poemu Dva raba u Dnevnom listu, zbog koje biva osuđen na dvije godine zatvora. Poema je ismijavala srpsku monarhiju, posebno kralja Milana Obrenovića.
Prvobitno je osuđen na dva mjeseca zatvora, ali kralj Milan je uvjerio sudije da produže kaznu. Uslovi u zatvoru su bili loši, ali to Nušića ne sprječava u pisanju komedije Protekcija. Kada je prvi put od zatvorskog upravnika Iliju Vlaha zatražio dozvolu za pisanje, ovaj je odbio zahtjev govoreći da ga je upravo pisanje dovelo u zatvor.
Znajući da upravnik čita njegovu poštu, Nušić je napisao kratko pismo drugom suprugu svoje tetke (koji je bio rođak prvom suprugu), a koji je radio u Ministarstvu pravosuđa. Nušić je Geršića oslovio s “ujače” i poručio mu kako bi za njega bilo mnogo lakše da ostane u zatvoru dvije godine ako bi mu bilo dozvoljeno da piše. Naglasio je kako nije zainteresovan da piše nikakve političke tekstove. Pismo je potpisao s “tvoj nećak”. Kasnije, Vlah je Nušiću dao dopuštenje da piše.
Godine 1889. Nušić se zapošljava u državnoj službi. Kao državni službenik Ministarstva vanjskih poslova radi u konzulatu u Bitolju, gdje se 1893. godine i ženi. U južnoj Srbiji i Makedoniji provodi desetljeće. Posljednje mjesto na kojem je radio u ovom području bilo je mjesto vice-konzula u Prištini.
Godine 1900. Nušić je postavljen na mjesto sekretara Ministarstva obrazovanja, a ubrzo nakon toga postaje dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu. Godine 1904. postavljen je za upravnika Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Na tom mjestu ostaje tek godinu dana. Seli u Beograd kako bi radio kao novinar.
Godine 1912. Nušić se vraća u Bitolu kao državni službenik. Godine 1913. osniva pozorište u Skoplju, u kojem živi do 1915. Tokom Prvog svjetskog rata Nušić živi u Italiji, Švicarskoj i Francuskoj.
Nakon rata upravnik je Umjetničkog odsjeka Ministarstva obrazovanja. Na toj poziciji ostaje do 1923. Nakon toga upravnik je Narodnog pozorišta u Sarajevu. Godine 1927. vraća se u Beograd. Nušić je bio poznat po smislu za humor i pisao je satiru.
Njegova najpoznatija djela su :Gospođa ministarka, Narodni poslanik, Ožalošćena porodica, Pokojnik, Sumnjivo lice, Autobiografija, Hajduci, Pripovijetke,
Politički protivnik, Posmrtno slovo..
MILOVAN GLIŠIĆ
Na današnji dan (19.januar) u selu Gradac pored Valjeva rođen je Milovan Glišić bio je srpski pisac i prevodilac. Njegova rukopisna ostavština nalazi se u Adligatu.
U njegovom selu nije bilo škole, ali su ga roditelji podučavali, i naučili da piše. Ovako pripremljen, Milovan Glišić je u Valjevu odmah primljen u drugi razred osnovne škole. Kad je 1864. upisao Beogradsku nižu „terazijsku“ gimnaziju, već je imao sedamnaest godina. Zbog nemaštine je sam morao da se snalazi, a materijalni položaj se samo pogoršao kad mu je 1865. godine umro otac. Potom je započeo da uči tehniku na Velikoj školi, no posle dvije godine ostavlja tehniku i uči filozofiju na istoj školi. Kad je prekinuo školovanje, postavljen je za korektora Državne štamparije. Glišić je radio razne poslove, koje je mogao da nađe. Iako mu je ovo oduzimalo puno vremena, ipak je bio dobar đak. Pokazivao je interesovanje ne samo za školske predmete; puno je čitao i učio je ruski, francuski i nemački. Bio je u dva maha urednik zvaničnih „Srpskih novina“, dugo vreme dramaturg Narodnog pozorišta i krajem života pomoćnik upravnika Narodne biblioteke.
Njegova najpoznatija djela su : Glava šećera, Posle dvadeset godina, Prva brazda,
RSS