ispravna stvar koja je mogla da se dogodi u ovom trenutku.
“Odlaganje Olimpijskih igara bila je jedina moguća i ispravna
odluka. U ovakvoj situaciji sport nije u prvom planu, ali… Ima
to „ali“, koje samo sportisti mogu da razumeju. Za njih je to
veoma bolno. Ne možete ni da zamislite koliko su se oni
žrtvovali. Mnogi od njih su sami morali da izdvajaju sredstva za
pripreme, cele porodice su bile uključene u to da bi ostvarili
san. Ne bi trebalo ni govoriti da će veliki broj njih odustati.
Tu posebno mislim na iskusnije takmičare. Lako je reći „moram da
izdržim još godinu dana“, daleko je teže to uraditi“, rekao
je Čavić za “Sportski žurnal”.
Pojasnio je to detaljnije.
“Vi se ne spremate za jednu godinu, za jedan mesec, nego za jedan
dan u tom mesecu u toj godini. Glavu si namestio za taj, često,
jedan minut u kojem želiš da ostvariš snove. I onda ti neko kaže
da moraš da čekaš još godinu dana”, rekao je on.
Na pitanje šta je bilo presudno da se OI odlože za godinu dana,
odgovorio je bez uvijanja.
“Interes i novac. Videli su da se situacija sa virusom korona
neće skorije rešiti i da neće biti prihoda. Da nije toliko novca
u igri, Tokio bi bez razmišljanja bio otkazan, a ne odložen.
Olimpijske igre su postale cirkus. Sportisti koji su najvažniji,
najmanje se pitaju. Oni su glavni glumci, sve oči su uprte u
njih, a novac na njihovoj slavi uzimaju drugi. Njihovo je samo da
slušaju”, rekao je Čavić.
Naveo je i konkretan primer na plivačkim takmičenjima.
“Za američko tržište pravo prenosa Olimpijskih igara otkupila
je kuća „En-Bi-Si“. Oni diktiraju kad će sportisti izaći na
borilište. U Riju smo imali situaciju da su finala u plivanju
održavana u ponoć po lokalnom vremenu. Hej, u ponoć, da bi se
izašlo u susret televizijskim kućama. To nema veze sa zdravim
razumom. Samo biznis”, objasnio je on.
Konkretno, u njegovom slučaju, bilo je dosta pritisaka.
“Kad govorim o „žrtvi“, tu posebno u mom slučaju mislim na
Peking 2008. i London 2012. Pre takmičenja u Kini bio sam u nekoj
vrsti karantina, odvojen od porodice, prijatelja, bez života. I
onda tražiš izduvni ventil. Da li je to alkohol ili neki izlasci
za vikend. Moraš nešto. Da ne „poludiš“, jer ne možeš svaki dan
po ceo dan da razmišljaš o plivanju. Pogotovo je teško u
individualnim sportovima gde sve, ali bukvalno sve, zavisi od
tebe“, rekao je Čavić.
RSS