Dobrinka Jokić rođena 24.03.1964 u Vršcu. Živi u Pančevu, majka i baka. Bivša atletičarka koja je atletsku stazu zamenila pesničkom. Piše poeziju i svoju prvu knjigu “Ako mi se ikad nova ljubav desi” objavljuje 2019. godine. Odaziva se na razne književne manifestacije gde rado i učestvuje.
POLJUBI ME JOŠ JEDNOM ZA
Poljubi me za dobro jutro
kroz slatki sapat
i zagrljaj nežan,
onako… spontan i neizbežan.
Tada neka se usne i tela
na kratko razdvoje
dok jedno tamo nešto sprema
ono drugo oseti prijatan miris
kafe, uz koju uživaju oboje.
Poljubi me za dobar dan,
snažno i dugo
da ga nosim celi dan.
Prodri pogledom i njime mi reci
ono sto želim čuti,
opet me poljubi baš tako
da mi razum pomuti.
Poljubi me za dobro veče
tu si, oseti koliko srce mi lupa
sve jače i jače
Poljubi me još jednom
za laku noć,
u polumraku uz muziku tihu
oči sijaju u tami
a reči koje želim čuti
izgovaraš u stihu.
Poljubi me još jednom
kako god u ovaj čas
Poljubi me još jednom za nas.
TRENUTAK
Jedan trenutak, tužan pogled…
Prazno….
Trenutak čekanja,
pogled ka vratima
koja se polako zatvaraju.
Život se ugasio.
Ostalo je čekanje, nada i želja
koja se neće ostvariti.
Znam da tamo međ’ Anđelima
neko će te dočekati,
nadu i želju ispuniti.
Tamo ćeš ih videti.
ĆUTIM
Ćutim jer reči nemam
za svaku bol u mojoj duši.
Ćutim jer znam da oči govore.
Ćutim i onda kad govore drugi,
jer tada, sve i da hoću
glasa mi nema.
Ćutim za sve čto me okrivi.
U sebi plačem,
u noći nesnane.
Ćutim i sada, kad grlo se steže,
ćutim dok mogu,
a sve mi je teže.
RSS