Ekskluzivni intervju sa ČLANICOM UDRUŽENJA KNJIŽEVNIKA SRBIJE, PREDSEDNICOM SAVEZA KNJIŽEVNIKA U OTADŽBINI I RASEJANJU NA NIVOU BEOGRADA I PODPREDSEDNICOM SAVEZA ZA CELU ZEMLJU, ČLANICOM HRVATSKOG KNJIŽEVNOG DRUŠTVA, ČLANICOM KNJIŽEVNOG SALONA ,, LIBERO MARKONI’’ U BEOGRADU, ČLANICOM UDRUŽENIH SAMOSTALNIH UMJETNIKA AUSTRALIJE, SARADNICOM MNOGOBROJNIH PORTALA, GOSPODJOM, ČEDNOM RADINOVIĆ LUKIĆ.
Po rođenju Dalmatinka,koja odavno živi na Bežanijskoj Kosi, u Beogradu. Poeziju piše dugi niz godina. Majka je troje odrasle dJece i supruga pomorca. Njene pjesme su štampane u raznim antologijama i zbornicima i prevođene su na bugarski i mađarski jezik. Do sada je izdala tri zbirke pjesama i njima postigla sjajne uspjehe. Na sajmu knjiga u Beogradu, 2018 godine dobila je priznanje za rad od Udruženja pisaca Poeta, kao i priznanje za doprinos afirmaciji pisane riječi od književnog salona Stenka. Tu su i mnoga druga priznanja i zahvalnice. Ono što g. Čednu čini posebnim su njen stil pisanja i neobični nazivi njenih knjiga:
REFLEKSIJA JEDNOG TANGA,
RASPLETIVI VERSI i
REMINISCENCIJA EPIZODNIH NOSTALGIJA.
Zvorniku je pripala privilegovana čast da u svome gradu ugosti g. ČEDNU RADINOVIĆ LUKIĆ, jedno od zvučnijih među najzvučnijim imenima poetskog eha.
– Iz pouzdanih izvora smo saznali da Ste veliki ljubitelj putovanja i da Ste, moglo bi se reči, obišli veliki dio zemaljske kugle. 27.09. je Svjetski dan turizma, a to je i dan kada će te otvoriti TREĆE DRINSKE KNJIŽEVNE SUSRETE u našem malom, starom gradu na Drini. Možete li nam nešto reći o Vašim pogledima na naš skromni grad?
-Ja sam neko ko često putuje. Rodom sam iz Dalmacije, čista Dalmatinka. Zvornik, samim tim što je uz rijeku podsjeća me na Dalmaciju. Prelijep je kraj za odmor i relaksaciju, pogotovu zbog rijeke Drine koja je, naravno, uljepšala sve to. Zvornik je inače poznat po raznim kulturnim manifestacijama, sportskim događajima, zatim po Drinskoj regati koja je mnogo posjećena. Volim da dodjem u Zvornik sa svojim drugaricama gdje se uvijek lijepo provedem, prvenstveno zbog same čistote okoline, čitava priroda daje lijepu sliku. Zvornik ima jedne divne ljude koji su gostoljubivi. Upoznala sam mnogo drugarica koje su ostavile trag kod mene i uvijek im se rado vraćam.
-Poštovana g. Čedna pored svih dužnosti i funkcija koje obavljate u Beogradu Vi Ste i član književnih klubova van Beograda i van Srbije. Kako je srpska književnost prihvaćena van granica, da li je podjednako zastupljena kao i njihovi dominicioni pisci?
-Srpska književnost nema neke razlike u odnosu na književnost van granice. Ja sam srpska književnica i Srpkinja bez obzira što sam ja od tamo i što sam član njihovog književnog društva, ali nema razlike. Moje se knjige prodaju i u Srbiji i u Hrvatskoj, i u Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini. Ja sam i u Tuzli prodavala svoje knjige. Išle su poštom i u Austriju i u Australiju i u Njemačku. Imam ljude koji me čitaju širom svijeta, tako da nema razlike. Po meni, srpska književnost je vrlo zastupljena i van granica, jer moje knjige idu svuda.
-Vi Ste se spremali za jedno vrlo ozbiljno i odgovorno zanimanje. Na pola puta Ste se opredijelili da prednost date porodici, a potom i poeziji. Vaša požrtvovanost i bezrezervna ljubav prema porodici vrlo mi je poznata. Da li mislite da je podrška koju imate od Vaše porodice bila vjetar u leđa koji Vas je oduvao do sjajnih pjesničkih visina?
-Podrška moje porodice je mnogo velika i mnogo mi znači. Pogotovu moje djece. Naravno, imam ja podršku i od moga supruga, ali moj suprug nije tu toliko vremena koliko su moja djeca. Pri svakom izdavanju knjige oni su tu da mi pomognu sve što mi zatreba.Velika su mi podrška i treću knjigu sam posvetila njima, zapravo, njima su posvećene sve tri knjige. Bez porodice nema ništa. Na moju djecu uvijek mogu da se oslonim. Moja djeca su uvijek na prvom mjestu.
-Vi Ste neko ko u svoje pjesme tka duboke poruke i iskrene emocije, jednom rečju, Vi izlivate srce na papir. Radite to tako maestralno, skoro tajnovito, pri čemu nastaju pjesme koje nisu za jedno čitanje nego zahtjevaju veliku pažnju i analizu da bi se iz njih izvukla srž, ona jasna poruka koju šalje čitaocu. Hoćete li biti tako ljubazni da nam otkrijete nešto više o stilu Vašeg pisanja?
– Mnogi kažu da je moja poezija misaona poezija sa filozofskim mislima, aspektima, kako god. Ja imam jednu rečenicu koju često ponavljam ,, Mislim da kroz realistične izraze dosta moga intelekta izlazi na vidjelo i moje pjesme se ne mogu baš čitati na prvu, neke ni na drugu, moraš da ih razumiješ i da se saživiš sa njima. A da imaju dozu emocije imaju, samo treba da se raspozna. Neki su mi rekli da bi trebala da svoje pjesme uprostim, ali onda to ne bi bila ja. Dešava se da pročitaju moju pjesmu, bez moga potpisa, i prepoznaju me po stilu pisanja. U svojim pjesmama sjedinjujem racionalno i analitičko mišljenje.Sa velikom preciznošću i uravnoteženošću izraza, a sjeme te izuzetne mentalne koncentracije primjenjujem u stihu.
– Vaše knjige poezije nose neobične i jako rijetke nazive. Dok Ste ih pisali da li Ste imali neku posebnu ciljanu čitalačku grupu, odnosno, kome su namijenjene?
– Moja prva knjiga se zove REFLEKSIJA JEDNOG TANGA. Tango je ples uma, doslednosti i vjernosti. A refleksija jednog tanga, znači odsjaj jednog plesa, jedne doslednosti, jedne vjernosti. To je odraz mene. Cijeli naslov sam u svari ja. Druga knjiga se zove RASPLETIVI VERSI. Raspletivi znači nedokučivi, a versi su stihovi. Znači nedokučivi stihovi ili neraskidivi, kako god hoćeš. Znači, stihovi koji će da traju, kojima nema kraja. Prva knjiga je povezana sa drugom. Prvi naslov se nadomeće na drugi, znači nema im kraja… A REMISCENCIJA EPIZODNIH NOSTALGIJA, znači, vraćam se u prošlost. Naslovi su specifični kao i moja poezija, jer moja poezija nije obična. Inače… ja uvijek kažem da ne pišem slatku poeziju, tako da uz moje knjige i moju poeziju ne idu ni slatki naslovi.
I pored toga što je njena poezija vrlo posebna, Čedna vrlo brzo i uspješno prodaje svoje knjige. Prva knjiga već ima i drugo izdanja.
-Kad sam ja bila dijete imala sam mnoge uzore. Divila sam se piscima i zamišljala ih kao neka uzvišena bića koja su nedodirljiva. Da li Ste i Vi imali uzore?
– Nisam narcis, ali ja neman uzore i nisam ih imala. Nekako sam oduvijek samo svoja i sve što radim, radim onako kako ja mislim da treba da radim. Rijetko slušam savjete i uvijek smatram da sam sama sebi najbolji sudija. U suštini ja poeziju ne smatram kao posao, nego kao nešto što iz mene izlazi i što ja imam želju da podijelim sa drugima.
– Obično one pisce koje smo morali čitati za lektiru rijetko čitamo kasnije. Kod mene to nije slučaj. Uvijek rado čitam Dobricu Ćosića i Perl Bak. Mogu li dobiti odgovor koga rado čita predsednica SKOR- a?
– Ja sam neko ko mnogo voli psihologiju. Volim Frojda da čitam, volim njegovu Analizu uma, volim i Kronina. Volim i neke knjige koje moj stariji sin čita koje su, bas onako… psihološke. Volim kriminalistiku, ali ne i ljubavne romane. Posebno volim Frojda.
– Pored svih obaveza koje Vi tako uspješno obavljate, da li imate dovoljno vremena za pisanje, odnosno kada Vi pišete? Da li čekate inspiraciju ili u svakom trenu iz Vašeg pera može poteći pjesma?
– Ja nisam neko ko sebi kaže : ,,Sjedi i napiši pjesmu’’. Uvijek mora nešto da se desi, da me pokrene. Za pjesmu treba inspiracija, treba neka posebnost trenutka ili emocije, neka emocija neki događaj. Kada dođe inspiracija ja napišem pjesmu i više je ne prepravljam. Svaki prepravak gubi smisao i to više nije to što si mislio da kažeš.
– Poznavajući Vaš umjetnički stil, a imadoh i čast da čujem Vaše savršene recitacije Vaših pjesama, moram priznati da se od količine emocija koju Vi dajete pjesmi jednostavno zanijemi. Oduzimate dah. Publika prepoznaje toplinu i snagu emocija sa kojima pišete i koju u pjesmu unosite i to je, vjerovatno, ključ uspjeha koje Ste postigli. Da li sam u pravu?
– Jeste. To je ključ uspjeha. Pjesma mora da ima to nešto, ne može biti umjetna. Ja kada doživim da na mojim promocijama ljudima krenu suze tad znam da sam pjesmu napisala kako treba. Ili, kada mojoj drugarici pročitam pjesmu, a ona mi kaže da se naježila. Ne treba nikakav veći sud od toga. Tad znam da sam u ljudima dotakla nešto, da je emocija bila izazvana… to je ključ uspjeha. Poezija mora da izađe iz duše, pa s toga i mislim da ljudi koji pišu poeziju ne mogu da budu loši ljudi. Moraju imati neku ljubav u sebi, onako, baš jaku i čvrstu, iskonsku, stamenitu, i mislim da ne mogu imati zlobe u sebi nego ljubav koja ih pokreće.
– Zvorniku je pripala čast da III DRINSKE SUSRETE otvorite Vi, predsednica SKOR- a za Beograd i podpredsednica SKOR-a za celu zemlju. Mogu li Vas zamoliti za Vaše mišljenje o pomenutoj manifestaciji koju organizuje ASoglas izdavaštvo?
– Drinski susreti, sama riječ odaje utisak da je to nešto što spaja ljude. Ja to vidim kao da će svi ljudi koji žive oko te rijeke Drine, bilo iz Bosne ili drugih država, tog dana da budu na jednom mjestu. Taj naziv mi daje tu asocijaciju i stvara takvu sliku. Smatram da je to nešto prelijepo jer tu dolaze pisci sa raznih strana da iznesu svoje emocije, da nam poklone svoje pjesme, svoje priče, da ih poslušamo, a na kraju svega jedno upoznavanje i druženje dok Drinom plovi poezija.
– Bila mi je velika čast, a nadam se da će biti i našim dragim čitaocima. Mogu li Vas zamoliti za neku poruku?
– Svim čitaocima portala želim da zaplešu jednu neobičnu životnu igru, elegantnu, strastvenu, da dobijete bijelu zimsku toplu noć, novogodišnju, čarobnu, ali da je onako posebna, u kojoj će te osjetiti da je život jedan veliki podijum na kojem nas koraci vode putevima koje ili biramo ili im se prepuštamo. Bilo da vodimo ili da smo vođeni. Bitno je da je korak siguran i naravno da ga pratimo stazom srca. Onda je to ples koji je način življenja, baš kao što su poezija i ljubav. Toliko od mene i veliki pozdrav za čitaoce portala. Ljubim vas.
Supruga pomorca je sinonim za samoću. Ali… zar pjesnik, ogrnut širokim plaštom svojih pjesama može biti sam? Ne! Sve dok je u njemu ljubav koja ga pokreće. A za našu pjesnikinju ljubav su gestovi. Samo gestovi. Sitna pažnja koja nam dođe u vrijeme kada je trebamo. Gestovi, ljubav su gestovi – reče nam naša draga pjesnikinja.
Uz zahvalnost na odvojenom vremenu… vjerujmo joj na riječ.
Borka Miličić, ASinfo
Foto: Čedna Radinović Lukić
RSS