GRAD
Odrednica za ljudsko naselje ili odrednica za stanje duha. Početak civilizacije vezan je za posebno izgrađenu sredinu koja je začetak stvaranja prvih imperija. Fenomen grada je u svakoj epohi ljudskog bitisanja predstavljao posebnu i izdvojenu cijelinu koja je obrazac i uzor organizovanja širih zajednica.
Po zvaničnoj teoriji nastaju u onom periodu kada jedan broj seoskog stanovništva nije bio više potreban za obavljanje poljoprivrednih radova. To su obično bili stručni ljudi za pojedine zanate, a ubrzo za njima u te sredine dolaze oni koji izrađevine majstora prenose i prodaju u drugim područjima. Drugi uslov za nastanak grada je njegov položaj i zaštita grada od raznih opasnosti. Postaju središte regije, a vodeći ljudi zajednice u njima nalaze svoj dom gradeći palate i dovodeći u njega svoju ratnu družinu. Nastaje dogovor između seoskog i gradskog stanovništva o razmjeni dobara i zaštiti. Selo je grad snabdjevalo sirovinama, hranom i popunom stanovništva. Grad je nudio zaštitu selu od napada, utočište u slučaju opasnosti, očuvanje vjerskog kulta ili nekih intelektualnih usluga (školovanje, pravne usluge itd). Pored toga grad je bio sigurno tržište za višak proizvoda koje je ostajalo selu nakon ispunjenja poreskih obaveza prema vladaru iz grada i vjerskom vođi. Ovo je idealan prikaz, potpuno jasan, a u stvarnosti je sigurno bilo drugačije i od slučaja do slučaja.
U istoriji svako stvaranje imperija ili civilizacija vezano je za grad kao začetak moći i širenja tog uticaja na nepojmljive udaljenosti za prosječnog čovjeka. Sjetimo se gradova Mesopotamije (Um, Ur, Akad, Vavilon i drugi). Njihovi vladari se nazivaju vladari sve četiri strane svijeta. Oni su tada ovladali samo prostorom između Tigra i Eufrata, ali za njih je to bio pojam svjeta. To jeste sve izvan toga nije vrijedno napora. Egipat objedinjavanjem noma i gradskih središta tih noma postaje prava imperija, obrazac prave države i kulture za druge narode. Pored toga i želja „obožavalaca“ za osvajanjem teritorija svoga uzora. Gradovi Fenikije, prebogati i moćni zahvaljujući trgovini, šire svoj uticaj stvarajući svoje kolonije širom Mediterana (Kartagina – biser njihove moći). Feničani su bili toliko sposobni trgovci da se pričalo kako bi bili u stanju da prodaju masnu krpu sa dna mora. Svijet su pored trgovačkih sposobnosti zadužili alfabetom, purpurnom bojom, arhitekturom, pergamentom i drugim znanim i neznanim pronalascima. Biblos, Sidon i Tir ostaju zlatnim slovima urezani gradovi, zaslužni za ljudski napredak.
Grci nastavljaju ljudski intelektualni maraton sa preuzimanjem baklje prosvećenja od naroda Istoka. Atina, Korint, Efes i mnogobrojni manje ili više poznati grčki gradovi proširuju preuzetu civilizaciju i daju joj svoj pečat. Grčke kolonije pritisle su obale Mediterana i Crnog mora (kako se tada kazivalo: “Grci su kao žabe naselili mora svojim kolonijama“) djelujući na zaleđe privredno i kulturno. Zamršenim trgovačkim putevima dolazili su čak i do naših krajeva. Grci ostaviše svijetu pismo, filozofiju, dramu, demokratiju, arhitekturu, školstvo, vinogradarstvo – i što znamo i što nismo sigurni. Njihov sunarodnik iz grada Pele raširi duh grada Grčke zemlje daleko, daleko na Istok i stvori po prvi put u istoriji ujedinjena dostignuća ljudskog uma pod imenom Helenizam. On u osnovi nosi grčku odrednicu, ali je u suštini spoj dostignuća Istoka i Grčke. Od mnogih gradova koje Aleksandar sagradi ostade kao svetionik Aleksandrija u Egiptu. Međutim, ona jedna je bila dovoljna da tadašnjem svijetu bude uzor u svemu.
Kasnije nastade grad Seleukija koja se nadopunjavala sa Aleksandrijom. Kada je Cezar zapalio biblioteku u Aleksandriji Seleukija je pomogla i ponovo je obnovila dajući dio svoje pisane građe. Ponovo doživljava procvat, ali krajem IV vijeka naše ere, ediktom cara Teodosija o hrišćanstvu kao vladajućoj državnoj religiji, fanatizovana masa pali po drugi put to „pamćenje svijeta“. Na žalost, više se nikada nije oporavila. Danas izbijaju davni fragmenti. Naime, poneki pergament je sačuvan zahvaljujući potrebi za materijalom za pisanje. Novi stvaraoci su strugali prethodni tekst i na pergamentu ispisali novi. Međutim, snaga starog tuša nije se mogla istrugati potpuno. Zahvaljujući savremenoj tehnologiji otkrivaju se drevne poruke. Stari majstori nam se javljaju.
Vrhunac uticaja grada i njegove moći je uspon Rima. Za tadašnji svijet i mnogo kasnije, a i danas – grad nad gradovima. Ništa u istoriji čovječanstva nije imalo takav uticaj kao grad Rim. Stvara ogromnu i moćnu vojsku, državu, diplomatiju, pravo, istoriografiju, arhitekturu, jezik, poljoprivredu, stočarstvo, voćarstvo, muziku, vajarstvo, bukvalno sve. Jednom godišnje i danas održava se obraćanje vrhovnog poglavara katoličke religije sa riječima: „Grad svijetu.“ To jeste simbolično, ali u prošlosti riječ izgovorena u Rimu bila je obavezujuća za čitav svijet.
Drugi grad po važnosti grad iste države – Konstantinopolis – nastaje kao želja umornog Carstva za podmlađivanjem. Međutim moć gradova kao osnivača moćnih imperija već je bio na izmaku. Stvaraju se neke druge moćne države gdje njihove prestonice sijaju svojom pojavom, ali ni blizu onim starim gradskim sredinama koje su bile podsticaj i uzor za sve. U mnogo kasnijem periodu uzdižu se gradovi-države: Venecija, Đenova, Dubrovnik (kod nas), ali njihov uticaj je bio ograničen i u mnogo čemu je zavisio od volje moćnih država.
Drugo određenje grada kao duhovnog stanja je mnogo trajnije i vezano je za stil života i ponašanja čovjeka. Gradsko stanovništvo uslovljeno ograničenim prostorom (naročito u Srednjem vijeku), stvaralo je jedan poseban stil ponašanja. Prije svega, njegov racionalan duh, ljubav prema rodnom gradu, štedljivost, zalaganje za stalnim usavršavanjem i napretkom, poštovanje tuđeg privatnog života, uljudnost, pomoć sugrađaninu, realno sagledavanje trenutka i druge osobine, koje – ne znam.
Sada ćete reći: zašto nabrajaš, kada dalje ne znaš. U pravu ste, ali ni definicija intelektualca u naučnom svijetu nije dovršena. Ideal obrazovanog čovjeka je intelektualac, a savršenog čovjeka je građanin. Ni jedno ni drugo nije konačno definisano, na svima nama je da ih konačno definišemo. Ali to bi bio bezizlaz, ovako je uzvišeno i pomalo daleko. Cilj čovjeka je da dostiže visine, a to je najljepša ljudska misija.
Arsić Predrag
(Potpis je u skladu sa našim starim pravilom – Slovena. Bitan je rod kome pripadaš. Prezime u izvornom značenju je prije imena. Rod je vječan, a ime prolazno.)
Foto: Wikimedia
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Constantinople_by_Giacomo_Franco.jpg
RSS