Za one koji ne znaju recite nam nešto više o sebi, ko je Aida Mandić, djevojka rodom s naših prostora koja živi u Americi?
-Moj otac je bio ranjen i ostao je u bolnici dok sam ja iz Sarajeva kao beba izašla sa mojom mamom, maminom sestrom i njenom djecom konvojem u organizaciji “Dječije ambasade “ i Crvenog krsta krajem 1992. godine.Prva adresa kamp Doksi u Češkoj, poslije sedam mjeseci seoba u Pariz Francuska , pa ponovo seoba u Bangi blizu Kuala Lumpura u Maleziji.U Ameriku sam došla sa sedam godina, krenula u školu i nastavila sve do zavšenog fakulteta.Bila sam odličan djak i aktivna na drugim poljima, pa sam zahvaljujući mom radu, ocjenama i aktivnostima dobila mnoge nagrade koje su mi omogućile da platim moje skupo školovanje u Americi i na Oxfordu u Engleskoj.Moram naglasiti da sam mnogo istraživala, analizirala, donosila zaključke i odluke o svakom koraku koji sam preduzela.Nisam imala nikakvu pomoć, niko mi nije rekao šta trebam uraditi da dobijem nagradu , niti kako da objavim knjigu.Bili smo novi u Americi . Sve je za nas bilo nepoznato .
Ono što privlači posebno pažnju jeste činjenica da ste objavili preko 100 knjiga do sada, teško je reći šta je sve tema tj šta vas sve privlači ali na koja djela ste najviše ponosni i koliko dugo pišete?
-Uvijek sam imala svoje mišljenje kao i potrebu da ga glasno kažem. Zatim sam to počela stavljati na papir sasvim spontano, u vidu poezije i pjesama. Nešto me iznutra tjeralo da pišem.Inspiracija je prvo došla kao rezultat mog nesvakidašnjeg života a zatim opažanja oko mene, ponašanje drugih ljudi i potreba da glasno pisem o svemu sto me dotakne.Pišem o nepravdi, diskriminaciji , kroz koje je moja porodica i mnogi ljudi iz Bosne i Hercegovine prosli .Moja draga BiH ima značajno mjesto u svakoj mojoj knjizi. Inspiriše me borba ljudi i napor da naprave bolje.Kad je čovjeku sve lijepo čovjek se ulijeni, a borba ga tjera nabolje.Uspjeh nosi bol ponekad i tragediju. Ljudi su često skoncentrisani samo na sebe.Samo JA .Ponekad ne vide ništa oko sebe, spremni su kritikovati nešto što ne razumiju, a neće se potruditi da nešto poprave iako bi mogli.Takodje me inspirišu borbe za prava žena.
-Uvijek sam imala svoje mišljenje kao i potrebu da ga glasno kažem. Zatim sam to počela stavljati na papir sasvim spontano, u vidu poezije i pjesama. Nešto me iznutra tjeralo da pišem.Inspiracija je prvo došla kao rezultat mog nesvakidašnjeg života a zatim opažanja oko mene, ponašanje drugih ljudi i potreba da glasno pisem o svemu sto me dotakne.Pišem o nepravdi, diskriminaciji , kroz koje je moja porodica i mnogi ljudi iz Bosne i Hercegovine prosli .Moja draga BiH ima značajno mjesto u svakoj mojoj knjizi. Inspiriše me borba ljudi i napor da naprave bolje.Kad je čovjeku sve lijepo čovjek se ulijeni, a borba ga tjera nabolje.Uspjeh nosi bol ponekad i tragediju. Ljudi su često skoncentrisani samo na sebe.Samo JA .Ponekad ne vide ništa oko sebe, spremni su kritikovati nešto što ne razumiju, a neće se potruditi da nešto poprave iako bi mogli.Takodje me inspirišu borbe za prava žena.
-Nisam još uvijek stigla da prevedem knjige na Bosanski jezik ali moja draga Bosna i Hercegovina ima značajno mjesto u svakoj mojoj knjizi.
Da li je realno očekivati da se stanje u umjetnosti poboljša i kod nas, kako je to u Americi?
Ako je suditi prema informacijama koje imam iz Bosne trebalo bi krenuti na bolje u umjetnosti .Imamo mi mlade talentovane ljude koji su mislim I istrajni. Što se tiče Amerike ovdje su na cijeni razni vidovi umjetnosti.Počev od filma, televizije, muzike, poezije, književnosti itd.
-Biti buntovnik znaći imati svoje mišljenje .Uvijek nosi rizik ali i mogućnost promjene .Kroz borbu za svoj stav čovjek ojača dobije samopouzdanje.Mladi trebaju učiti, raditi na izgradnji vlastitog stava , obrazovati se i biti svjesni sta se dešava .Opasno je biti uspavan. Mladi ljudi moraju puno istraživati, analizirati , skupljati informacije i na taj način stvarati viziju.Niko neće doći u tvoj život i oblikovati tvoj put.Moraš ga sam pronaći.Nije važno jesi li materijalno bogat ili siromašan. Možes biti siromašan i biti jaka ličnost a biti bogat i biti slaba ličnost.
-Pjesnike ne zanimaju socijalne norme nego stvaraju svoja pravila i stvaraju novi put za društvo. Stvaraju pitanja i predlažu rješenja. Pravi pisci su konstruktivni i kreativni, pomognu sami sebi kad se nadju u neprilici. Zbog toga imaju veliku vrijednost u društvu. Oblikuju kulturu na bolje. Ne plaše se i idu za svojom vizijom, poštuju istinu i hrabriji su od vremena u kojem su rodjeni.
Buntovnike ne možete lagati, uvijek pitaju zašto i traže odgovore. Ne dozvole povez preko očiju , nego uklanjaju barijere posebno one stvorene na laži .
Buntovnici stvaraju mnogo ljepšu budućnost
RSS