Poštovana Zorika Davidovic, bili ste jedan od autora čija je pjesma zastupljena u ovogoišnjem zborniku ASoglas izdavaštva, a koji je promovisan na Drinskim knjizevnim susretima, možete li našim čitaocima reći za početak nešto više o sebi?
– Pre svega, zahvaljujem na prilici da svoju poeziju predstavim u Vašem zborniku, budući da sam tek ove godine počela javno da predstavljam svoja dela. Ja pišem od kada znam za sebe, zahvaljujući baki koja je znala napamet pregršt epskih pesama i priča i uz njih me je budila i uspavljivala. Takođe, već sa pet godina učila sam tri jezika, privatno sa bakinom drugaricom. Budući da sam rođena sedamdesetih, usled svih (ne)prilika koje su zadesile našu zemlju, devedesetih sam se preselila u Italiju gde sam studirala, ali i radila. Počela sam vrlo brzo da radim kao prevodilac u jednoj stranoj firmi i taj posao mi je omogućio da proputujem veliki deo sveta. Kako sam tehnički obrazovana, vrlo brzo sam napredovala tako da sad uspešno vodim svoju firmu, a koja se bazično bavi tehničkim konstaltingom. Članica sam BPCa (Beogradskog psihodramskog centra) gde sam završila edukaciju. Član sam i redakcije stručnog časopisa Povratak prirodi (ISSN 2406-2715 on line).
Od kada se bavite pisanjem, neka naša saznanja o vama govore da ste ne tako davno iz nauke prešli u umjetnost tj knjizevnost, o čemu se zapravo radi?
– Ja sam pre deset godina završila doktorske studije u oblasti zaštite životne sredine. Napisala sam i objavila veliki broj naučnih radova, a koji su publikovani kako kod nas, tako i u inostranstvu. Međutim, radeći na doktoratu, a kako sam vrlo i kritična i metodična, stalno su izlazile nove i nove teme, a koje zahtevaju još više istraživačkog rada, a za koje prosto ovde nema uslova. Naravno, ja nisam odustala od nauke, jer u mom pisanju postoji delimično i sav moj minuli naučni rad, samo ’prepevan’. Citiraću svoju tetku koja je za moju prvu knjigu Mastilo od sipe rekla da to jeste naučna knjiga jer tretira ekologiju svesti. Izašla sam u javnost zahvaljujući svesrdnoj podršci dr. Darka Tadića koji je prepoznao ’to nešto’ u mom pisanju, pomogao kroz svoju radionicu kreativnog pisanja da budem sigurnija u sebe i osmelim se.
Da li po vašem mišljenju postoji veza izmedju nauke i umjetnosti ili su to ipak odvojeni svjetovi?
– Ja ne volim te stroge podele, već sam sklonija integrativnom pristupu. Veliki umetnici su često dolazili o fantastičnih tehničkih rešenja i obratno. Svako znanje u datom momentu, preplićući se, biva valorizovano. Umetnost i nauka moraju da se dopunjuju, jer egzistirajući kao posebni entiteti, bivaju uskraćeni za mogućnost ’domaštavanja’.
Saznali smo da ste u Beogradu od nedavno otvorili galeriju, možete li nam reći nešto više o tome, o kakvoj je galeriji riječ i šta je svrha svega toga?
Galerija Ar na sprat je nastala zajedničkim naporima dipl.ing. arhitekture Slađane Tomašević, režisera Baneta Sušića i moje malenkosti sa idejom promovisanja mladih, kao i nedovoljno afirmisanih umetnika. Pored redovnih slikarskih postavki, svakog petka organizujemo druženja sa autorima, kao interaktivne umetničke radionice. Počeli smo i sa školom stripa, a uskoro nastavljamo sa novim idejama. Osnovni koncept je izgradnja jedne umetničke oaze i razmena mišljenja autora i publike , jer čovek se izgrađuje samo u interakciji sa drugim čovekom.
-Nešto za kraj, ako smo možda zaboravili da postavmio neko bitno pitanje a tiče se vas…
Moram priznati da sam vrlo prijatno iznenađena kako su brzo moje knjige našle put do čitalaca, bez neke posebne reklame i svega dve promocije. Do sada sam izdala dve zbirke kratkih priča, crtica i pesama u prozi Mastilo od sipe i Uspon i pad amigdale, lirske ispovedne proze, a sledeće godine izlazi i prva zbirka poezije Ff.
-Hvala vam na izdvojenom vremenu i nadamo se da ćete nekada biti gost u našem gradu, možda na narednim Drinskim književnim susretima…
Hvala Vama na pozivu, vrlo rado. Moj suprug i ja često dolazimo u Tronošu, gde smo se i venčali, tako da ćemo jenom prilikom sigurno produžiti do Vas.
–
Autor : Dejan Spsojevic ( ASinfo)
RSS