Biljana Dimčić posle svog višegodišnjeg pisanog rada, početkom 2018. godine, predstavlja još jednu knjigu, treću po redu, iz svog književnog opusa, i ovog puta iznenađuje jednom novom književnom formom. Ekskluzivno za ASOglas najavljuje poetski i svestrani spektakl koji će se održati u Novom Sadu gde Matica Srpska caruje vekovima. Ovom prilikom predstavljamo recenziju u celosti, koju je za knjigu uradila književnica Mirjana Štefanicki Antonić i fotografije koje su knjizi podarile moderan izgled, a za to je glavni i odgovorni: umetnički direktor iz Pariza Michel Casamia. Uživajte …
JER PESNIKINJA JE TAKO HTELA
/O knjizi poezije Biljane DIMČIĆ, “KAD POŽELIŠ DA SE VRATIŠ”/
Pesnikinja u “Mirisu ruže” peva: “Dušo moja moram ti reći, zumbuli ne mirišu kao ruža.” Biljana Dimčić (1980, Vranje), osenčena sjajem dve prethodno objavljene knjige: “Razgovori”, 2014. (novinarske priče) i knjigom poezije “Ponoćni treptaji”, 2017. i dalje stihoraduje novim rukopisom. “Kad poželiš da se vratiš” ispisan je u dve kružnice/ciklusa pesama: Tiha čežnja i ljubav u pravoslavlju. Pesme u tematskim i motivskim preplitanjima. Vrletan je put naše Pesnikinje. Treba po nekada odleteti i od sebe. Biljana budi neka zapretena sećanja u stvarnosti i kaže: “Moja knjiga je san. Opuštena sam i volim život. Radujem se. LJudi su razni. Ponekad se ne poklope energije, kada želimo održati komunikaciju na pisanom nivou. Kod mene je sve vera. Samo vera. Ako nema vere, nema ništa.” Pesme su inspirisane uglavnom religijskim motivima, koje su životne i u stalnom su razvoju. Čiste emocije utkane u liriku, sa samo neophodnom naracijom. Misli se naizmenično dotiču sa – ON – kome su pesme posvećene, osvetlane religijskom odrednicom, oreolom pravoslavlja. Svaki stih jedna slika, svaka slika jedan stih. Svaki dodir, jedan uzdah.
“Vidiš kako si bled
zarobljen od strasti
snužden, prodoran i svoj.”
(iz pesme “Strast”)
Jer Pesnikinja je tako htela. Tebi od Mene. Zna šta dalje. Nema tu upitnika. Ni uskličnika. Sve joj je jasno. Isto je i značenje, tumačenje. Iste emocije, iz pesme u pesmu.
“Samo sam se jednom zaljubila u Pesnika
i izgubila snagu da noću dišem.
……………….
I mnogo je bolelo.
Nisam razlikovala đavola od Boga
Samo sam se jednom zaljubila u Pesnika i nikad više.”
(iz pesme “Zaljubljivanje)
To je bila navigacija/ let u nepoznato.
Pročitala sam stihove jedne druge Pesnikinje, koja peva:
“Nikad nemoj
Pesnika da ljubiš.”
“Ako noću ne možeš zaspati, to je zato što si u nečijim snovima.” – tako bar kažu.
A, snovi su putokaz ostvarenjima. Veličina Biljaninih stihova i jeste u tumačenju forme, u stilu izlaganja, jer svako pronađe ono (poput Roršahove mrlje), što mu dotakne deo podsvesnog razmišljanja. Sadržinske odlike, razgovornog stila, se analiziraju, pomoću složenog sistema promišljanja. Doživljava se celina, delovi, detalji, boje. Kroz otimanje od Same Sebe, Pesnikinja je dala ljubav koju je spoznala. Najteži su rastanci. Pesnikinjini dragulji, čudesno snatre, kroz jedinstveni vremeplov. Tema zaglušujuća i pobuđujuća, jer B. Dimčić sve je mislenice sabrala u svojoj glavi, izuzetno složenim, domišljenim stilom kazivanja.
“Ne, ja ne znam da pišem
samo jecam
od pogrešaka
od tuge i snoviđenja.
…………. ……………………………………
Ne, ja ne znam da pišem
samo jecam.”
(iz pesme “Plač”)
Zahvaljuje se Bogorodici Trojeručici (na svojoj ljubavi), što ju je spojila sa bićima koje voli i onima koji čitaju njene pesme. Pamtljiva je Biljanina poetika, jer čitaocima poklanja inspirativne impresije poetske percepcije. Čudesno hodočašće uz rimovani i slobodan stih. Pesnikinjina virtuoznost, uz blagonaklonost ideja, zaslužnih da se satkaju jedinstveni, originalni, samosvojni stihovi. Snažne emocije, uz pomno izabrane reči. “U Božijem Hramu sam na molitvi, pa Vam pišem kasnije. Oprostite mi.” – B.D.
“Budi mi tajna vesela i čila
u Jedinstvo pravo naše kad
i Sveti Oci milo verovaše
……………………………………………….
Da ostanemo zajedno sabrani
i budemo kao sunčani dani
kada Boga molim za oproštaj
zato mi uvek ruku svoju daj.”
(iz pesme “Molitva)
Iz ove pesme, kao da izranjaju reči Vladike Nikolaja Velimirovića: “Ko nema strpljenja s’ nama kada grešimo, ne voli nas. Ne voli nas ni onaj ko nam ne prašta. Najmanje nas voli onaj ko se ne raduje našoj popravci. Strpljenje, praštanje i radost tri su glavne osobine Božanske ljubavi. To su osobine i svake prave ljubavi – ako uopšte ima kakve druge ljubavi sem Božanske. Bez ove tri osobine, ljubav nije ljubav.”
U podnaslovu pesme “Pečat tajni”, Biljana je zapisala:
“Zbog svoje nedostojnosti za pisanjem, naslov ove pesme inspirasan je knjigom “Molitve na jezeru” našeg Svetog Vladike Nikolaja Velimirovića.”
U knjizi, kroz prelamanje osmeha, umetnute fotografije francuskog fotografa Michel Casamia, koje su u korespodenciji sa stihovima, jer umetnik ima skoro istu poetiku kao Biljana. Likovna rešenja koja boje još jednom dimenzijom lepotu pesama, kroz astralnu projekciju svesnog sanjanja, u kome je moguće osetiti emocije, dodire, priželjkivanja… Nežno, romantično, senzibilno opservirano.
„Nema veće agonije do nošenja neispričane priče u sebi.“ – Maya Angelou.
Biljana Dimčić nam stihokazuje svoju priču, iz svoje čiste, nevino – bele duše. Želi prijatne večernje trenutke u ljubavi i čitaocima i sebi, doživljavajući i preživljavajući, u sprezi sa lepotom umetnosti, plime i oseke svoga života. Pesnikinja poručuje:
„U tebi su moje reke…“
Novi Sad, 22. juli 2017. Mirjana ŠTEFANICKI ANTONIĆ
RSS