Miljei na stolovima, tapiserije i gobleni na zidovima, uz obavezan kredenac sa posuđem su bili neizostavni inventar u kućama i stanovima ranije.
Naravno da se uređivanje stanova i kuća razlikovala prvenstveno u odnosu na to koliko su novca zarađivali vlasnici i kom staležu su pripadali. Ali se to mahom odražavalo na kvalitet nameštaja, dok su tepisi, miljei i kredenci, ali i gobleni i tapiserije svakako bili gotovo podrazumevani deo pokućstva.
U principu je bilo skoro sasvim svejedno da li se radilo o stanu ili kući u gradu ili u selu. Jedino se takav nameštaj i mogao ranije kupiti, dok nije zvanično počela serijska proizvodnja, koja je podrazumevala i nešto modernije pokućstvo. Tada već možemo govoriti o originalnijem uređenju prostora.
Ipak, sve pomenuto je bilo neizostavni deo enterijera i gradskih i seoskih kuća u našoj zemlji.
Da bi se određeni prostor oplemenio, ali ujedno i učinio toplijim, na pod su bili stavljani tepisi. Posebno je bilo interesantno čišćenje, odnosno trešenje i pranje tepiha, a što se obično radilo dva puta godišnje. Naime, nekako je tradicija bila da se neposredno pre Prvog maja i u novembru, a pred veliki tada nacionalni praznik, koji se obeležavao krajem tog meseca. Gotovo da je to bila podrazumevano, pa su se stanovnici naselja okupljali oko šipke za trešenje tepiha i pomagali jedni drugima.
Zbog čega su gobleni bili obavezni ukras na zidovima?
S obzirom na to da se ranije posebno vodilo računa o tradiciji i njenom negovanju, a da su bake, ali i majke izrađivale goblene i tapiserije, nekako je bilo sasvim očekivano da se na taj način ukrašavaju zidovi kuća i stanova.
Ređe se mogla videti neka umetnička slika, ali su zato gobleni i tapiserije ukrašavali gotovo svaki dom. Posebno se sa ponosom isticalo da su to čuveni Vilerovi gobleni i da ih je izradila baka, mama ili neka rođaka.
Obično su motivi na takvim goblenima bili standardni, te su prikazivali ili neko godišnje doba i scenu iz prirode ili mrtvu prirodu. Ukoliko je baš baka ili mama bila posebno nadarena i strpljiva, gobleni na zidovima kuća njihovih naslednika su bili specifični. Zapravo su predstavljali neku umetničku sliku ili neku posebno zahtevnu kompoziciju.
I dok je bilo umetnica koje su volele minijaturne goblene, isto tako je bilo i onih koje su svoje umeće pokazivale izrađujući goblene većih dimenzija. Bilo kako bilo, ti gobleni su poklanjani uglavnom ćerkama ili unukama, pa su se prenosili sa generacije na generaciju. Ipak, ranije su gobleni bili obavezan ukras na zidovima, a danas je to ređe slučaj.
Tepisi i tapiserije
Da odmah razjasnimo, tepisi su uglavnom bili postavljeni od zida do zida, kako bi prekrili celu površinu poda u stanu ili u kući. Na taj način se smatralo da se održava bolje čistoća prostora, a svakako je on izgledao lepše i bio je topliji baš zbog tih tepiha.
Sa druge strane, tapiserije su pored goblena često bile postavljene na zidove, kako bi oni dodatno bili ukrašeni.
U pitanju su, slobodno možemo reći tepisi za zid. Možda zvuči čudno i smešno, ali je u pitanju zidni ukras, na kome je prikazivan željeni motiv. Smatra se da tapiserije datiraju iz daleke prošlosti, a prvi put istorija beleži postojanje tapiserija tokom 11 – og veka i to na području Engleske.
RSS