Dosadašnjim principom da će svet preživeti lepotu poezije, nismo se mnogo udaljili iz mrtve tačke, onih koji diktiraju nagrade, ili prave takve manifestacije u vezi sa “Nagradama” svojih prijatelja, i bližih klanova(interesne-grupe). Do sadašnjim radom, bio sam prisutan neukusu i kiču na dodelama. I šta je esencija ili suština dobre lirske pesme? Njena melodičnost, kompozicija, stilske figure, originalnost sintakse.Misaona i logička celina u povezanosti od prve do poslednje strofe.Poezija i jeste, “Kraljica lirike”, filozofija misli i ćutnje, odabir bogova da se piše iz duše.Ko danas daje nagrade? Oni koji imaju donatore, koji se dovijaju do novca na različite načine i prevare.Kako izaći iz anonimnosti, biti svoj i originalan.To su teška pitanja i za one pesnike stvaraoce svoje sudbine.U jezičkom lavirintu nekovencionalnih stvari, predrasuda i mržnje pojedini ljudi lepo plivaju. Snalaze se preko književnih klubova za donacije i pesničke kolonije. Titule uvek stavljaju na književnim večerima i svojim tiket-karticama. Od trivijalne brošure i uzdaha za poklonima se ne živi! Bezosećajnost za pravu suštinu stvari leži u “Vama” samima. Morate se organizovati poput morskih školjki, dok vas ribari ne stave u svoj džep. Odaberite prave autore za vaše knjige i pesme.Recezent igra glavnu ulogu i saradnici na vašem delu, izdavačka kuća. Iz velikih stvari može da potekne čista krv, pravog umetnika. Za ostalo radi vreme i život. Neki se šepure na književnoj sceni kao “paunovi”, dok drugi smerno pišu svoje pesme.Nekultura zauzima posebno mesto na odabiru kvalitetnih pesama, gde nećete čuti “Kvalitet”? Iz tog kritičkog zapažanja i sama postojbina pesme izumire u vrtlogu ushićenja i prosečnosti. Amaterizam nije u modi kao ni sujeta pojedinaca. Koji je pesnik Vama poznat da je dobio preko 100 književnih nagrada? Da li Drainac, Rakić, Voislav Ilić, Djura Jakšić, imaju tu književnu reputaciju? Osporavani u svom vremenu napravili su prava remek dela.Izdržali korbače od kritike, suočili se sa istinom u oči!?
Danas na promociji jednog kluba iz Beča nigde nije bilo poezije. Ona je bila potisnita vašarom taštine, mrtvilom proze, balzamovanjem istine.Svega je bilo i previše, a poezija nikada ne umire! Ona diše kroz kožu i oblači na sebe carsku odoru.Pišu je iskreni pesnici iz dubine duše. Otvorenog srca bez predrasude i mržnje. Drugi neka vide , gde im je mesto u tome.Dok na promociji predstavljaju zbornike i zvaću žvake, grohotno se posmejavaju i melju ustima navijačke strasti (semenke, kikiriki). Primitivizma nikada kraja, samo da se uzme novac i stavi u džep.Krajnje bezosećajno i bez pitanja.Držim se Aristotelovog principa: budi gospodar svoje volje, i sluga svoje savesti!
Pesnici su smrtna i Božija bića, sve je prolazno samo reč uklesana na mermeru ostaje da je naruži vreme. Vreme je molitvenik velikih ljudi i voljenih pesnika. Vitez poezije Dobrica Erić, nečujno u tišini je otišao sa ovoga sveta, veliki “Svetitelji” kaži: upokojio se sin Božiji!
Danas je 31.03.2019. godine u svom selu Donja Crnuća sahranjen, po svojoj želji, kao pesnik-ratar, Vitez- sunca, Sin- zemlje, zelenih livada i trava.
Bez medija, državnih zvaničnika, ode veliki Pesnik iz čitanke.I ništa više neću reći, svim onim generacijama koje tek treba da dodju na ovaj čudan svet.Od institucija UKS, KPZ, i Adligat.
Gde si bila danas Srbijo? Bez medija, državnih zvaničnika, ruskog ambasadora.Dobrica Erić je počasni člam Ruske Akademije Nauka u Petrovgradu.I hiljadu objava na f.b sajtu od njegovih poštovaoca poezije i rodoljuba.Svi se nešto oglušuju o kulturu, suština poetike jeste glas naroda.Njegova vest o nagradama, o svojim pesnicima, kulturi i obrazovanju naših mladih.
To je poklič i krik jedne ozbiljne države za njihov intelektualni svet, savest i moral.Etika je misao obrazovanih ljudi koji drže do svoje savesti i identiteta. Ne može da se preskoči, smrt jednog pesnika, barda literature za decu i odrasle. Šta će tek da kažu oni mali mravi pred provalijom litice. Sve se svodi na materijalnu sferu i žutu štanpu, laku zabavu i monotoniju.
Sve smo konce pogubili, ne interesuje nas ništa, samo svoj džep i ulica.
Zato su nam putevi za mnoge stvari zatvoreni. Ne cenimo svoju blistavi istorisku kulturu, svoje književnike, pisce, doktore, inovatore. Volimo lake zabave i trivijalnost. U dosluhu s Bogom osećam vrtlog u ovom vremenu apsurda i komedije. Ne učestvujem u tome. Menjam kanal i meditiram svoj čist um.Zapažam, samo jednu čuvenu misao našeg Mike Antića.
Postoje ljudi koji ti iščupaju srce, i postoje oni koji ti vrate na mesto!
Razmislite sami, šta vam je činiti, previše smo zadojeni mržnjom i letargijom.Svojim altrer-egom i besnim željama. Sve je na prodaju, tako piše na beogradsko grafitu neke od ulica.
Autor: Srećko Aleksić
RSS