Organska hrana je bez sumnje tema o kojoj bi bez problema mogli da razgovaraju svi – i akademici, i domaćice, i poljoprivrednici, i nutricionisti a i lekari. Doduše koristiće različit rečnik i primere, neki će pominjati sitne neprskane pegave jabuke iz čačanskog voćnjaka, drugi šargarepu iz bašte na brdu, treći ašvagandu iz Indije, koja od davnina rasteruje bolest i stres iz glave i tela.
Ovi zamišljeni učesnici rasprave bili bi vođeni pre svega istom idejom i povodom. Reč je o hrani, dakle onome što je svima neophodno, pre svega zdrava i odgajena bez hemije. Ili malo jasnije: bez mineralnih djubriva, hormona, antibiotika, sintetičkih dodataka, veterinarskih lekova, na način kako se to nekada vekovima radilo u selima.
Takva proizvodnja čuva zemljište i okruženje, a onome ko na stolu ima namirnicu odgajenu daleko od zagađenih prostora lakše je da očuva dobro zdravlje, energiju, jak imunitet i vitalnost. Više o tome u redovima koji slede.
Priča o zdravoj hrani stara hiljadama godina
Priča o hrani bez hemije nije nova. Pre bi se moglo reći da joj se posle mnogo vremena vraćamo jer se ispostavilo da je savremeni čovek u poboljšanju svega što mu je važno preterao.
Pa i u želji da recimo jede voće i povrće bez mane.
Po kome neće biti fleka, u kome neće biti “gadnih crvića” a tri breskve će težiti barem kilogram. I onda kada se za neku biljku, kao što je maka iz Perua, čiji je dragoceni koren nalik na dobro nam znane rotkvice, kaže da je bila gajena i pre deset hiljada godina jasno je zašto će odmah da probudi interesovanje.
Uticaj make na zdravlje je ogroman jer sadrži dragocene nutritijente, bogata je aminokiselinama, vitaminima grupe B, C i E, mineralima: od kalcijuma, kalijuma, magnezijuma, do gvožđa i joda.
Maka je hranila i lečila stare civilizacije
Da se nekad bolje jelo, da je sve bilo ukusnije, postaje “stalno mesto” kada se započne razgovor o tome šta jedemo i kako se to odražava na naše zdravlje. A već pomenuta peruanska maka, kao jedina kultivisana biljka za ishranu u svetu opstaje milenijumima na Andima, na klimatski surovih 4.000 metara nadmorske visine, otporna na niske temperature i visoko UV zračenje.
U ishrani je bila važna zbog visokog procenta šećera, proteina, masti i esencijalnih elemenata, što je proučila peruanska biološkinja pre četiri decenije, prepuštajući potom i drugim naučnicima da se njom bave. Stare civilizacije koristile su je i kao lek, da bi je Inke uzimale obavezno pre svake bitke u kojoj su postajali jaki i nenadmašni.
Ašvaganda korisna u borbi sa stresom
Blagodeti čarobne biljke iz Perua, kako su maku nazivali zbog toga što povećava imunitet, energiju, pa i libido želeli su da koriste i španski osvajači i zato su porez prikupljali ne u zlatu nego – u maki. Ali zastanimo ovde sa makom, različitih boja, jer je spisak organske hrane koja jača imunitet poduži.
Ako ne računamo da će u potrazi za vitaminskom bombom neki ići proverenom prečicom cedeći limun, grejp, pomorandžu uz dodatak meda, podsetimo se još nekih napitaka od organskih biljaka i algi.
Ašvaganda, zimzeleni mali žbun, raste na drugom kraju sveta, u toplijim krajevima Indije i služi da telu i umu pomogne da se bori protiv stresa. Ekstrakt ili čaj od osušene mlevene biljke podstiče imuni sistem da se izbori sa neprijateljima zdravlja. U isto vreme povećava vitalnost i fizičku izdržljivost osobe koja ga uzima.
Posle slavlja i bogate trpeze prijaće čišćenje jetre
Sa Anda i širokih polja Indije možemo da se spustimo i u morske dubine, gde ima algi. Ono što je daleko od civilizacije raslo i opstajalo vekovima sigurno može postati organska hrana ili biti odgajeno na “očišćenom” prostoru. Poznato je da u ovoj oblasti važe stroga pravila, ali oni koji se time bave razmenjuju korisna iskustva i prate konkurente na sajmovima i drugim skupovima.
Vratimo se drugim saveznicima imuniteta i dobrog zdravlja, u koje spadaju plavo-zelena spirulina gajena na Tajvanu u strogo kontrolisanim uslovima, kurkuma, kokosovo ulje, tajvanska hlorela… Ova poslednja je, tvrde upućeni, odličan detoksikator ukoliko posle praznične gozbe i nekih slavlja zatreba nešto korisno za čišćenje jetre i sređivanje stomaka.
Zeolit može da pomogne u borbi sa virusima
Pomenimo ovom prilikom i zeolit, prah koji se dobija mlevenjem vulkanske stene, opet nečega što je milion godina stajalo pri površini zemlje. Čekao je tu da bude otkriven kao koristan za čiščenje organizma čoveka od mnogih parazita, bakterija i virusa.
Onda su i veterinari otkrili da dajući ga životinjama čiste njihovo meso, iz mleka krava uklanjaju nepoželjni aflatoksin. Oni koji bi da pre upotrebe očiste voće i povrće, potapaju u vodu sa zeolitom šargarepe, jabuke, limun i druge citruse u čijoj kori ima mnogo toga lošeg, i on sve to “izvuče”.
Umesto hemije – beli luk u organskoj bašti
I kako da ispričamo priču o organskoj hrani, dakle onoj dobijenoj bez hemije a da ne pomenemo sitne jabuke, šargarepe ili paradajz u bašti gde nije bilo prskanja pesticidima?
Dobro evo pominjeno ih kao i polivanje vodom pomešanom sa mnogo zgnječenog belog luka da bi iz leja bile rasterane biljne vaši.
Pomaže tu, preporučuju upućeni, i upotreba duvana ili koprive natopljene u kanti vode, sađenje po nekog struka bosiljka u leji sa paradajzom od koga krilati napasnici garantovano prelaze na komšijin zasad. To već spada u bakine savete koji pomažu, ali za razultat imaju sitne plodove, ukusnije od onih iz supermarketa. I koje će baka ponuditi svom unuku prethodno tek ovlaš provučene kroz vodu i bez ljuštenja.
Blago onima koji imaju baku na selu. Nama ostalima na raspolaganju su pijace i radnje sa organskim proizvodima i prodavnice zdrave hrane u kojima bi trebalo da se snabdevamo brižljivo birajući ono što čemo da jedemo. To nutricionisti često govore i trebalo bi ih slušati naravno.
RSS