Manifestacija “Filipovanje” okupila je u manastiru Tavna pjesnike i pisce iz raznih krajeva, počev od Semberije i Srema, pa sve do Jadra i Podrinja, sa namjerom da u blizini rodnog mjesta Filipa Višnjića, u Gornjoj Trnovi, pod manastirskim okriljem, posvjedoče svojim djelima i riječju značaj njegovog lika i djela.
Svjesni da je Filip Višnjić prvi srpski poetski hroničar, koji je svojim širokim duhovnim vidom sagledao sav heroizam i zamah srpske revolucije, mala ali odabrana grupa pjesnika i pisaca okupila se na Filipovoj stazi, kako bi svojim autorskim djelima ovaplotila njegovu živu riječ…
“ Odlučili smo da obilježavamo sve ono što je Filip uradio, jer on je naš najveći epski pjesnik, naš srpski Homer, tako da u sklopu ove manifestacije mi posjećujemo i mjesta koja su vezana za njegov život.
Ujedno je ovo i prilika da se zbližavaju autori iz Srema, Mačve, Jadra, Podrinja, sa obronaka Majevice i ravne Semberije, kako bi kao Filipovi naraštaji pokazali šta to znaju, umiju i pišu, i kako nastavljaju njegovo djelo”, istakao je književnik i novinar Tihomir Nestorović.
Vrijeme i mjesto Filipovanja, govori samo jedno, da ništa nije slučajno! Manastir Tavna kroz vijekove ljubomorno čuva živo svjedočenje o mjestu rođenju epskog pjesnika, u Gornjoj Trnovi podno obroncima Majevice, a sam praznik Svete Trojice potvrđuje da je svako istinito i pravdoljubivo slovo ljubve blagosloveno od Duha Svetog…
“Ideja o pokretanju ove velike posvete Filipu Višnjiću nastala je prije nekoliko godina , u jednom neobaveznom razgovoru sa Tihomirom Nestorovićem i Miruljkom Vukadinovićem, pesnikom iz Beograda, sa namerom da bi bilo dobro obnoviti sećanje na Filip Višnjića, ali i da se podsetimo svih onih koji stvaraju, a potiču iz ovih krajeva.
Zato je ovaj dan posvećen njima, ali i epopeji Prvog srpskog ustanka, koju je Višnjić u svojim pesmama ispevao, a Vuk zapisao”, objašnjava književnik Ljubomir Ćorilić.
“Mi se vaspitavamo na njegovim stihovima, na čojstvu i junaštvu i zahvaljujući Filipu Višnjiću sačuvana je naša tradicija, naši običaji. Zato je Filip Višnjić neprolazna ličnost, koja se poštuje i cijeni i koja je uzor svim generacijama. Bio je slijep, ali je vidio dalje od daljine”, kaže Radosav Perić, predsjednik GO SPKD “Prosvjeta” Zvornik.
Još je poznati srpski pjesnik Jovan Jovanović Zmaj svojevremeno zapisao – “Blago grobu, i u tami što se sjaji, gde kandilo pripaljuju naraštaji! Kandilo je žar, što srpske grudi krasi; Višnjić ga je čuvao da se ne ugasi.” Ove riječi uklesane su na grob srpskog Homera, u selu Grku, današnjem Višnjićevu, davne, 1887 .godine. Ali, mnogo je vrednije što ne blijedi njegov lik i djelo kroz vrijeme i naraštaje koji dolaze…
“Koliko su njegovi savremenici osećali ga kao veličinu, govori i podatak iz 1810.godine kada se odigrao boj na Loznici, a Višnjić je učestvovao u tom boju, bez obzira što je bio slep, ali njegov doprinos je bio veći od svih ostalih. Turska vojska imala je na boju oko 30.000 vojnika, a Loznicu je branilo nešto preko 3.000 ljudi.
Sve je ukazivalo na to da će bitka biti izgubljena, ali u tom momentu na scenu stupa Višnjić sa svojim guslama kako bi motivisao srpski živalj da nastavi sa odbranom, što se i obestinilo. Na kraju su uspjeli odbraniti Loznicu od Turaka”, podsjeća mr Miroslav Radovanović, književnik i književni kritičar.
Ovaj književni kružok, okupljen oko lika i djela Filipa Višnjića, planira da u dogledno vrijeme posjeti i Višnjićevo, Noćaj, Brodac, Loznicu, Zvornik i mnoga druga mjesta, kako bi filipovanjem privukli još veći broj poštovalaca lijepe pisane riječi i sačuvali sjećanje na slavnog srpskog Homera…
(BN) Foto: BN / ASinfo
Nikoleta Petrović
RSS