U narodu najpoznatija kao bolest poljupca, mononukleoza je zapravo virusno oboljenje. Virus koji prenosi mononukleozu se naziva Epštajn Barr virus (EBV). On se prenosi pljuvačkom, pa odatle i potiče popularni naziv za ovu bolest.
Ipak, treba znati da se bolest ne prenosi samo poljupcima, već je to moguće i kašljanjem, kijanjem, korišćenjem zajedničkog pribora za jelo ili čaše sa zaraženim.
Koji su simptomi mononukleoze
Simptomi mononukleoze se ne javljau istovremeno, već postepeno tokom trajanja bolesti. Zbog toga je nekada teško bolest prepoznati i odmah postaviti dijagnozu.
Simptomi koji ukazuju na mononukleozu su: povišena temperatura, umor, bol u grlu, uvećani krajnici, otečene limfne žlezde, osip po koži, glavobolja, natečena i mekana slezina.
Da li i deca obolevaju od mononukleoze?
Iako nije zarazna koliko neke druga virusna obolenja, mononukleoza se zbog načina prenosa najčešće dijagnostikuje u populaciji adolescenata i među dvadesetogodišnjacima.
Bebe, mala deca, deca predškolskog i mlađeg školskog uzrasta nisu toliko podložna infektivnoj mononukleozi. Čak i ukoliko obole, oni retko kada ispoljavaju sve simptome. Nije retkost da bolest protekne i potpuno asimptomatično i nezapaženo.
Oprez zbog komplikacija bolesti
Najveći rizik koji nosi prelažana infekcija jeste mogućnost za pojavu uvećane slezine.
Osim slezine, veoma često je ugrožena i jetra, pa tako se kao komplikacije mononukleoze javljaju i bolesti jetre – hepatitis ili žutica.
Kao i svako drugo virusno obolenje, i mononukleoza se leči odmorom, ležanjem i povećanim unosom tečnosti, najbolje vode, limunade i nezaslađenih čajeva.
Ostale, manje česte komplikacije mononukleoze:
Srčani problemi
Anemija
Trombocitopenija
Encefalitis
Meningitis
Koliko traje inkubacija mononukleoze
Period od trenutka kada dođe do zaraze do trenutka pojave prvih simptoma traje oko četiri do šest nedelja. Simptomi koji se javljaju na početku bolesti su: bolno grlo i povišena temperatura. Ostali simptomi mogu da se jave i znatno kasnije. Dakle, čak i nekoliko nedelje nakon prvih simptoma javljaju se: umor, uvećani limfni čvorovi i slezina.
Mononukleoza sa može preneti i 18 meseci kasnije
Inficirani je najzarazniji kada ima simptome bolesti. Ipak, pošto se simptomi ne javljaju uvek odmah po početku bolesti, a javljaju se i u različito vreme, neko ko je bolestan može biti zarazan, a da još uvek ne zna da ima mononukleozu.
Zanimljivo je da, prema istraživanjima, mononukleoza se može preneti sa nekoga ko je davno ozdravio i oporavio se od bolesti. Naime, virus mononukleoze se može zadržati u pljuvačci i 18 meseci posle ozdravljenja.
Otpornost na mononukleozu
Virus pod nazivom Epštajn Barr virus (EBV) je odgovoran za razvoj bolesti mononukleoze. EBV je zapravo humani virus herpesa i kao takav veoma rasprostranjen među ljudima.
Velika je mogućnost da dođete sa njim u kontakt tokom detinjstva. To najčešće rezultira razvojem antitela i stvaranjem imuniteta na obolevanje u odraslom dobu.
Kako istraživanja pokazuju, većina ljudi do 35. godine postane otporna.
Najosetljivija populacija, koja može da se razboli kada dođe u kontakt sa virusom, pripada adolescentima i mlađim odraslima. Ukoliko već nemaju imunitet, a dođu u kontakt sa virusom, oni najčešće razvijaju sve simptome mononukleoze.
Prevencija mononukleoze
Prevencija mononukleoze, odnosno sprečavanje prenosa zaraze najviše leži na odgovornosti samih obolelih od mononukleoze. Dakle, oni koji su zaraženi bi trebalo da izbegavaju ljubljenje, korišćenje zajedničkog pribora za jelo i čaša za piće.
RSS