Autor: Nebojša Brka Stanojković
Ne zavidim ti
Na tvojim bezbriznim čavrljnjima
Popodnevnim
U iskopiranom edenskom vrtu
Dok razgovaraš s njima
Tvojim replikama
U društvu anemičnih dama
bezživotnih, idealnih
namenjenih tebi
isto je to
Ko da sediš sam i pričaš
sa sobom, u sebi
I opet isto, neiskreno, po notama
Zadovoljan kvotama
planovima, s vrha
Dok lagano krećeš se ka vrhu
Ne gubeći iz svog vida svrhu
Svega što izgovoriš i uradiš
Dok lagano gradiš
svoje vavilonske kule
Po ko zna koji put, ja ću iznova
Od nule
Da gradim svoju od peska
Pa ipak
Ne zavidim ti znaj na takvoj sreći
Srećan što je bezdan među nama
Praznina i tama
Koje niko od nas, nikad neće preći
Brka Stanojković
RSS