
POGLEDI
Zašto neki narodi ne mogu da uđu u krug prosvećenog svijeta?
Odgovor nije lak.Jedan od razloga je odsustvo poštovanja čoveka, njegovog punog dostojanstva i pune unutrašnje slobode.Ni mi ,kao narod, nismo liseni tih slabosti.
Taj nedostatak mi nosimo kao neki naš grijeh.Kod nas ljudi misle da što si grlatiji i glasniji da si time nadmudrio neprijatelja.Bez smirenosti,bez mudrosti bez odmjerenosti nema uspjeha .
Nije naša vrednost veca ako uvredimo drugog i nije naša vizija opstanka samo laž,sitna laž,mala prevara .Nama treba istina, a borba za istinu je stalna i uporna.
Suviše je naš narod patio od nasilja i nepravde.Otuda znatan broj nesporazuma, sukoba i nezgoda u duhovnom životu jednog naroda , jer sliku o njemu kreira konglomerat kratkovidih I deficijentnih, nesposobnih ljudi koji, pod plastom brige za svoj narod zapravo taj isti narod ,,brane,, od opasnosti koje samo oni vide I koje su zapravo samo opasnosti za njih same I njihove uskogrudne interese.
To su obično ljudi koji sujetu svoje sitne i uske ličnosti prenose na opšti plan i kako reče Ivo Andrić od takvih duhom malih ljudi oni postaju gonioci novih istina i mučitelja ljudi .Andrić dodaje “Čuvajte se ljudi koji misle da su ugroženi ” jer oni osjećaju potrebu da se brane i često podmuklo da napadaju.Njima je bitno da unište protivnika a ne da podignu svoju sopstvenu vrijednost na viši nivo.
Zato nam se sve ovo danas i dešava jer ne radimo na sebi , na svojoj ličnosti na svom duhu i odnosu prema bogu.Sve nam je lažno i sve ono što je bilo dobro je mutirano i zamjenjeno populizmom.
Poslednja slika takmicenja za pjesmu Evrovizije, na primer, jasno I ocigledno nam govori šta populizam, u svojoj konacnici, proizvodi, kakvu destrukciju u čoveku i mržnju do neslućenih granica koja nema veze sa hrišćanskim vrijednostima sa božijim zapovestima ni sa onom porukom Patrijarha Pavla “budimo ljudi,”prije svega.Takav je naš čovjek .Ne misli ni mnogo ni trajno, ali čim ,,skupi,, neku misao u glavi onda mu je najteže da tu misao razmeni sa bliznjima,da je ,,oklese,, I ,,obrusi,, I obogati vidjenjem sagovornika, pa tek onda pretoci u delo… Nazalost nas danasnji covek zuri I grabi da tu misao proglasi za jedinu tačnu i jedinu pravu i svetlosnom brzinom između nje i druge misli podize zid mržnje i prezira.
Zato danas imamo ovakve duhovne vrijednosti potpuno izopačene i time smo pogazili i istinu i dobrotu i pravdu.Svjet je prepun prljavih profila .Zato sociolozi kažu da je većina ljudi početkom 90 godina napustila komunističku ideologiju i postala religiozna ali da je i dalje zadržala autoritarnu svjest koju je imala za vrijeme komunizma .Ona i sada traži svoje idole samo ne više u narodnim herojima nego u hrišćanskim svecima.Umjesto Save Kovačevića sad je Sveti apostol. Umjesto disidenata sada su na djelu sektaši. Većini je i sada važnije ko govori a ne šta govori.
Karakter , gdje je on danas? Obraz nam se više ne crveni.Poštovanja nemamo ni prema kome. Mišljenje nam nije potrebno. Uživamo u glupostima i ljudskim poremećajima. Svega ima samo nismo slobodni,stvaramo provide slobode dok nam se sloboda nameće strahom I po principu ”Stisni, pišti, pusti, vrišti”.
Šta se promjenilo oko nas?
Ništa.
Postali smo divlji ljudi,bez emocija,bez topline bez ljubavi.Puni smo zavisti i zlobe.
Kolektivno smo slabi a individualno ili manijaci ili genijalci.Propadamo svaki dan sve više i moralno i duhovno ali pogubnije po nas je to sto to ne vidimo, pa erozija naseg bica postaje dobro dosla .Upravo ta slabovidost kreira naše odrastanje i sazrevanje, naše psihičke i kongnitivne funkcije. Naša degenerisana zrelost, naš taj novi mutirani gen razdora koji ostaje nepoznanica I za najvece geneticare.
Da li je ova reforma društva donijela novo blagostanje u društvu?
Odgovor je jednostavan, ne, nije.
Danas je previše formalizma i folklora u svemu oko nas, a sustine I dobrote retko I ponegde.
Otvorite novine i tamo sve piše ko su danas glavni likovi, kakvo je duhovno i moralno stanje nacije, stanje kriminala ,mafije i svega nemoralnog.
Istinska religija, sustinsko verovanje u pravdu Bozansku I istinu zemaljsku, trebala bi čoveka da oslobodi od opterećenosti od fanatizma a ne da mu samo promjeni formalno , dnevno poimanje zivota.
Da bi to uspjela religija, preciznije receno, prenosioci religijskih vrednosti, morali bi da, osim pukog propovedanja uzvišenih I univerzalnih kriterijuma (Božiji zakon-Deset zapovesti), svojim vlastitim primerom I zivenjem, pokazivati da je to jedini put kojim se nakupljeni grijeh i fanatizam čovekovog srca moze, mora I treba usmjeravati u razlikovanje dobrog od zla, da bi se mnogobrojnim iskušenjima svaki pojedinac mogao oduprjeti .
Na kraju , kako kaže veliki Tolstoj ljudi žive onako kako svi žive ,a svi žive po načelima koja nemaju ništa zajedničko sa vjeronaukom.Vjera ne učestvuje u životu ,vjera se ispoveda negdje tamo daleko od života i nezavisno od njega.Najveći neprijatelj čoveka nije negdje spolja u nekom plaćeniku koji obitava mimo naseg bica, nego u zlu sopstvenog čovečijeg srca. Boriti se protiv tog zla i te mržnje to je naše Jevanđelje a sve ostalo je politika.
U čovjeku je i duša i tijelo i duh.
Text Radomir Pavlović
RSS