Pokidaj lance sujete
Ropstvo je duši najteže
I slobodan bićeš ko dete
Kad taj te okov ne steže
Teške su to bukagije
Tad srce puno je otrova
Razvlače ga oklagije
Ko vrt si tad, prepun korova
Mržnja je tad u grudima
Ko kamen težak što pritiska
Ne raduješ tad se ljudima
Nedostaje ljubav ti istinska
Zli su čuvari te tamnice
Sunca ti nedaju videti
Sve su ti sobe ko samice
Na kraju ćeš sebe se stideti
Pogledaj očima deteta
Operi misli sumorne
I spoznaćeš svu mudrost tog sveta
I smiraj duše umorne
Nebojša Brka Stanojković
RSS