Više od petnaest godina proslavljeni košarkaš Goran Ikonić je jedan od najboljih ambasadora Zvornika, koji je igrao u sedam različitih evropskih liga, ali se uvijek sa velikom radošću vraćao u svoj grad koji ima posebno mjesto u njegovom srcu. Bez obzira na veliku sportsku karijeru ovaj bivši reprezentativac BiH ističe da se najljepše osjeća u rodnom gradu gdje je napravio prve košarkaške korake i u kome ima puno prijatelja i poznanika. Kriza sa virusom korona ga je zatekla u Švajcarskoj gdje je igrao i bio pomoćni trener u ekipi Vivey Riviera Basketa, pa je morao 28 dana da provede u izolciji u Novom Sadu gdje mu se nalazi porodica.
– Jedva čekam da se granice otvore i prvi dan dolazim u Zvornik, jer sa se poželio rodnog grada i prijatelja u Zvorniku. U Švajcarskoj je bila teška situacija, a trener Nikša Bavčević i predsjednik kluba su bili zaraženi i na svu sreću uspješno su se izborili sa koronom. Prije odlaska u Švajcarsku sam bio u kontaktu sa ljudima iz Zvornika i malo je nedostajalo da se vratim u Drinu i pomognem, a Zvorniku i Drini sam uvijek na raspolaganju i spreman na pomognem na svaki način – kaže na početku razgovora Ikonić.
Ljubav prema košarci naslijedio je od oca Ljube koji je bio jedan od najboljih košarkaša Drine u njenoj istoriji. Na početku karijere je trenirao uporedo fudbal i košarku, pa je kasnije važio za najboljeg fudbalera među košarkašima. Na vikendici je imao koš na kome kao mali ,,visio” po čitav dan, a prve ozbiljne korake napravio je u kadetima Drine kod trenera Zorana Vasilića.
– U kadetima Drine sam počeo ozbiljno da treniram, a ta generacija je kasnije postala juniorski prvak Republike Srpske. U finalu juniorskog prvenstva savladali smo Borac, koji je u to vrijeme bio jedini profesionalni klub u RS, što je bio ogroman uspjeh. Imali smo odličan tim sa Goranom Kovačevićem, Markom Šćekićem, Bojanom Došićem, Brankom Erićem…Kasnije smo iz juniora prekomandovani u prvi tim gdje je već bio Aco Damjanović, ali u seniorskoj konkurenciji nismo ostvarili neke značajnije rezultate, a za to je trebalo da ostanemo na okupu najmanje još jednu sezonu. Putevi su nam se razišli, a ja sam otišao u ekipu slovenačke Rogle – priča Ikonić koji se nakon epizode u Rogli vratio u Rudar iz Ugljevika.
Sa ekipom Rudara je igrao finale plej-ofa protiv Leotara, a u uzbudljivom finalu Trebinjci su bili uspješniji. Leotar se plasirao u Premijer ligu BiH, a Ikonić je obukao njihov dres.
– Sa Leotarom praktično počinje ta neka ozbiljna košarka, jer je Premijer liga bila izuzetno jaka u to vrijeme. U Jadranskoj ligi su igrali Široki Brijeg i Bosna, ali smo mi bili konkurentni. Osvojili smo Kup RS, igrali finale Kupa BiH i igrali polufinale plej-ofa. Bio sam jedan od vodećih strijelaca lige i stigao je poziv za pripreme reprezentacije BiH za Evropsko prvenstvo 2005. godine u Beogradu. Prošao sam sve pripreme i u posljednjoj fazi sam doživio povredu zbog koje nisam putovao na taj šampionat. Odlične igre u dresu Leotara primjetili su ljudi iz Bosne, pa sam prešao u redove nekadašnjeg prvaka Evrope – kaže Ikonić.
Sa Bosnom je igrao Jadransku ligu iz koje su čak tri tima igrala Evroligu, a sa ,,studentima” je igrao u ULEB Kupu, osvojio dvije titule BiH i Kup BiH.
– Dvorana ,,Skenderija” je bila najposjećenija u Jadranskoj ligi, a mi smo kao domaćini samo jednom poraženi i to od Vojvodine. Savladali smo Cibonu sa trideset razlike, Partizan i Olimpiju u uzbudljivim završnicama i kao sedmi završili tu sezonu. Plasirali smo se u ULEB Kup, a tim je sa klupe vodio Jure Zdovc koji nam je usadio mentalitet pobjednika. U ULEB Kupu smo igrali protiv Huventuda koji je kasnije osvojio to takmičenje, a te sezone su osvojili i Kup Kralja u Španiji predvođeni Riki Rubiom i Rudi Fernandezom. Zbog svega toga mi je žao svega što se dešava sa Bosnom koja zaslužuje da se vrati na staze stare slave – kaže Ikonić.
Iz Bosne je prešao u Donjeck koji je imao velike planove, ali je klub ugašen nakon svega nekoliko mjeseci. To je iskoristila Krka i dovela ,,Pataru” u svoje redove.
– Ta sezona i po u Krki je najuspješniji period u mojoj karijeri, a kada sam niko nije razmišljao da možemo do nekih trofeja. Osvojio sam dvije titule u Sloveniji i jedan Super Kup, a osvojili smo i Evročelendž Kup koji je bio treće takmičenje po jačini u Evropi. Sa klupe nas je vodio Aleksandar Džikić sa kojim sam i danas u kontaktu, dok su nastupali Edo Murić, Zoran Dragić, Smiljan Pavić… Bili smo i treći u ABA ligi, a ja sam proglašen za MVP-ija finala Evročelendža u kome smo savladali rusku Lokomotivu koja je dugogodišnji Evroligaš. Boravak u Sloveniji se pokazao kao pun pogodak u karijeri – ističe Ikonić, koji je nakon Krke prešao u Karsijaku iz Izmira.
– U dresu Krke sam zaslužio i poziv za reprezentaciju BiH koja je nastupala na Evropskom prvenstvu u Litvaniji. Imali smo dobar tim sa Gordićem, Teletovićem, Bajramovićem, Đedovićem, Domerkantom, Kikanovićem, Vasiljevićem, ali smo završili na četrnaestom mjestu. Prešao sam u Karsijaku i imao priliku da igram u jednoj od najjačih liga u Evropi i protiv Fenerbahčea, Efesa, Darušafake, Galatasaraja. Sezonu smo završili na šestom mjestu, ali je to bili fenomenalno isustvo – zaključuje Ikonić.
Statistika jasna, Ikonić najbolji u Pinaru – SportSport.ba
Nakon Karsijake imao je zapaženu ulogu u ekipi Politehnike iz Lavova koja je stigla do trećeg mjesta u Ukraniji, kraćih epizoda u Rabotničkom, Steaui i švajskom Monteu, nakon čega je uslijedio povratak u Bosnu.
– Želio sam da pomognem Bosni i zajedno sa Sašom Vasiljevićem sam se vratio u klub. Igrali smo finale plej-ofa protiv Igokee u kome smo poraženi sa 3:2 i plan za oživljavanje kluba nije upalio. Dobio sam poziv da odem u Švajcarsku kao pomoćni trener Vivey Riviera Basketa, ali sam na treninzima ,,uskakao” kada je trebalo, pa sam bio licenciran i kao igrač. Prvenstvo je prekinuto i još uvijek ne znam da li ću se vraćati nazad – zaključuje Ikonić.
Goran Ikonic va juca la Steaua CSM Bucuresti – www.baschetromania.ro
Tokom karijere Goran Ikonić je igrao sa P.J.Takerom koji je član prve petorke Hjustona, Mirzom Teletovićem, Jovom Stanojevićem, Nenadom Markovićem, Zoranom Dragićem, Ognjenom Aškrabićem, ali je najviše vremena na parketu proveo sa Sašom Vasiljevićem sa kojim se i danas intezivno druži. Spisak igrača protiv kojih je igrao je veliki, ali se izdvajaju Milan Gurović, Malkolm Dilejni, Saša Vujačić, Duško Savanović…
Tokom čitave karijere imao je punu podršku supruge Jelene, a njegova dva sina Andrej i Aleksa vole košarku, međutim još je rano da se priča o tome da li će krenuti očevim stopama.
Фотографија корисника Jelena Ikonic
– Vole da igraju košarku i ako izraze želju da treniraju, sigurno je da ću im pomoći. Pratimo košarkaške mečeve Evrolige na TV-u, a trenutno je velika borba između mojih kumova i prijatelja za koga će oni navijati (smijeh). Jedni ih savjetuju za Zvezdu, drugi za Partizan, pa ćemo da vidimo. Ja sam kao mali navijao za Hajduk i Jugoplastiku, jer je otac bio njihov navijač, ali sada kada igraju Zvezda i Partizan protiv inostranih klubova uvijek navijam za naše – kaže diplomatski Ikonić, na pitanje za koga on navija.
Zvornik može biti ponosan na svog Goran Ikonića, a on uvijek sa ponosom ističe da je Zvornik njegov grad.
infobirac.net
RSS