Dječak kog su zvali Maligan bio je veliki prije nego što je fizički porastao u očima drugih ljudi.On je u svojoj malenoj glavi imao viziju svog života i ljudi oko njega mnogo prije drugih i zato je pucketanje vatre u šporetu bakine sobe slušao stvarajući vizije te svoje velikosti i osjećaja proživljavanja daleke budućnosti.Čini se da mu samo još nije bilo jasno kako da se materijalizuju bakini blagoslovi ’’DABOGDA ZLATNIM KAŠIKAMA JEO’’jer je iz priča slušao da se na srpskom dvoru još u XIV vijeku jelo zlatnim kašikama, a iako tako malen shvatao je da ne može biti vladar jer mu to ne dozvoljava društveni poredak.A predvidjeo je sve, svoj put,lice i naličje pobjede i gorčinu poraza, tužne momente kad će biti nesrećan jer će mu u danima isčekivanja realizacije te velikosti mnogi govoriti ’’ODRASTI VEĆ JEDNOM’’…ne shvatajući da su ljudi oko njega samo kolaž na papiru koji je davno ispisan i da njegovo RASTI i budi ono što u dubini bića već jesi nije isto kao i njihovo.
Za Maligana rasti nije ništa drugo značilo do čekati da Bogom promišljena budućnost kao deja vu ponovo dođe i donese mu odijelo velikog čovjeka.
RSS