Piše: Petar Milatović Ostroški – Beč
Od dvojice najvećih Crnogoraca Srpstvo nema većih Srba u istoriji!
Najavljujući brisanje granica između Albanije i Crne Gore, u cilju davno proklamovanog stvaranja Velike Albanije na prostoru: Crne Gore, Srbije, Makedonije i Grčke, albanski premijer Edi Rama je ubijeđen da će Crnogorci stradati od Albanaca jer su zaratili sa Srbima. Međutim, zaboravlja da je Srpstvo Crnogoraca testament svetaca.
Naime, jedan od najvećih Crnogorca svih vremena je Stefan Nemanja, rođen u današnjoj Podgorici. Takav veliki Crnogorac obnovio je moćnu srpsku državu tri vijeka prije nego se prvi put pominje Crna Gora u svjetskoj istoriografiji i blasfemično dogovornoj, maloumnoj, kartografiji po razapetoj koži naroda koji govori istim maternjim, srpskim, jezikom!
Pa Nemanjin sin Rastko još je veći Crnogorac od najvećeg Srbina Nemanje zato što je, kao Sveti Savo, ispunivši novozavjetni testament da sin bude roditelj svome ocu, postao vrhovni srpski Svetac!
I Otac i Sin su Sveci kod srpskog naroda!
Nemanja je Sveti Stefan Mirotočivi, a sin mu Sveti Savo, utemeljivač srpske duhovnosti, tvorac Svetosavlja, najčvršćeg moralnog uzglavlja i jedinog duhovnog zdravlja, vrhovni srpski Svetac koji je Srbe uvijek sa stranputica vraćao na pravi nacionalni, svetosavski, put prije i poslije svih Savindana i vidovdana po kojima se vječnost vječnosti uči!
Od ove dvojice najvećih Crnogoraca Srpstvo nema većih Srba u istoriji!
S obzirom da Srpstvo, kao simbol biblijskog značaja, počinje od dvojice najvećih Crnogoraca, Srpstvo Crnogoraca smatra se TESTAMENTOM SVETACA!
Postupajući po testamentu svetaca, sin oca Crnogorca iz Vasojevića, Đorđije Petrović morao je i pred Bogom i pred narodom da podigne SRPSKU REVOLUCIJU i da ostavi najdublji ljudski trag po gubavom obrazu ondašnje Evrope, a upravo primjer velikog crnogorskog Srbina Đorđija Petrovića bio je vodilja svim kasnijim eropskim oslobodilačkim i preporoditeljskim pokretima!
Anahrono je dokazivati da je Njegoš najveći Crnogorac zato što je u svoje vrijeme, i u kasnijim, bio i ostao jedan od najvećih Srba svih vremena! Tu činjenicu znaju skoro sva crnogorska djeca koja, prije nego uzmu bukvar u ruke, napamet znaju Njegošev Gorski vijenac i tek kad odrastu shvate ko je napisao ovaj biser svjetske književnosti!
Kome još nije jasno da Vladika Nikolaj Velimirović, najmudriji Srbin svih vremena poslije Svetoga Save i Njegoša, čije je porijeklo iz Zagarača kod Danilovgrada, nije jedan od najvećih Crnogoraca baš zato što je jevanđeoskom ljubavlju i stoičkom mudrošću zagovarao svepravoslavno jedinstvo i svesrpsko ujedinjenje tokom svog paćeničkog i svetačkog života u emigraciji na svim kontinentima širom zemljinoga sara po kojem neko (zna se ko!) pojmove miješa i logiku vara?!
Ko može da porekne crnogorsko porijeklo Vuka Karadžića?
Zar u nebeskoj aleji najvećih Crnogoraca neki ne vide čak ni Patrijarha Srpske Pravoslavne Crkve Gavrila Dožića, najvećeg junaka među mudracima i najvećeg mudraca među svim srpskim junacima i ko može da falsifikuje Dožićevo crnogorsko porijeklo iz Morače i njegovu presudnu ulogu u ujedinjenju dvije Kraljevine?
Zar Kralj Ujedinitelj Aleksandar I Karađorđević nije rođen baš u Crnoj Gori, na Cetinju, pa zar djetinstvo nije proveo na crnogorskoj Obilića poljani?
Zar slijepci kod očiju ne vide Kosovski zavjet po testamentu Svetaca na korotno crnogorskoj kapi?
Zar na putu Svetog Petra Cetinjskog od Nemanjine kolijevke do nebeskog Prestola ispod palca, kažiprsta i velikog prsta pameti, nijesu rasli, po testamentu svetaca, buntovnici i pjesnici sa molitvama u mozgovima da izmjere prostranstvo neba po obrazima, pa zar zahvaljujući takvom radu po testamentu svetaca nijesu prestajale orgije krvopija iz plemena razbratija?
Zar u kolijevci od neba i zemlje, išaranoj putevima Svetoga Petra Cetinjskog, poslije rođenja Stvora od Govora i Tvora nijesu rasle države prave?
Zar iz Svetoga Vasilija Ostrškog, kad je stigao u crnogorsko Cevo, nije iz njega progovorilo Kosovsko Vračevo, pa zar taj onebeseni pjesak nije prepoznao u Ostrogu znak što ga u pamćenju naroda utisnu carodrevni Lešak i zar Svetac Ostroški nije upozorio da, kad misao sikne diobom jednog tijela na dva dijela, da će i slijepci morati da vide cvjetove od očiju što rastu oko Grmočela, pa zar Sveti Vasilije nije s kraja na kraj Dečana prebacio preko sebe nebo od prošlih i budućih dana?
Borba protiv testamenta svetaca prevazilazi krvavu biblijsku ulogu Pilata!
Pilat je, naime, prao krvave ruke zbog Jednoga, a današnje pilatovske kopije žele da od svakog crnogorskog Srbina naprave božje mučenike nalik na Isusa Hrista!
Ima li veće časti za svakog rođenog i nerođenog Crnogorca koji srpski misli i osjeća? Odgovorno tvrdim da nema, jer biti u društvu Svemogućeg Boga predstavlja trajno življenje na koje nas osuđuju oni čija su rođenja bili počeci zaboravljanja!
Iz svih ovih razloga, kao i onih koji se podrazumijevaju, a koje nijesam pomenuo, odgovorno tvrdim: onaj ko se pridržava testamenta svetaca, dostojno i beskompromisno braneći Srpstvo Crnogoraca, taj postaje aristokrata neba po ovoj zemaljskoj plakonici i u svako doba dana i noći uživa gostoprimstvo i Boga i siromaha koji svojim duhovnim blagom mogu da kupe cijelo nebo!
Srpstvu Crnogoraca po testamentu svetaca divili su se brojni strani autoriteti od kojih izdvajam: Šafarika, Evansa, Gezemana, Kandersdorfera, Flerikea, Stanicera, Švarca, Vithalda, Kokela, Pasarža, Dena, Verlopa, Pinona, Marmijea, Cinkajzena, Klervala, Giljdefirga, Brauna, Gedoa, Tomazea, Milea, Šlajhera, Ajznera, Krausa, Dobrovskog, Getea, Rankea, Grima, Viganda, Jirečeka, Slečera, Fatera i druge, da ne nabrajam pojedinačno brojne ostale: njemačke, austrijske, francuske, engleske, ruske i ostale autoritete koji su u svojim djelima skidali kapu Srpstvu Crnogoraca po testamentu svetaca!
Dakle, Srpstvo Crnogoraca, po testamentu svetaca, istorijska je činjenica!
SUOCIMO SE SA ISTORIJSKIM CINjENICAMA
Podsjetimo se da je rodonačelnik crnogorske dinastije Petrović, vladika Danilo, zapisao u rukopisnom Jevanđelju koje je poklonio Pećkoj patrijaršiji: ‚Danil, vladika cetinjski Njegoš, vojevodič srpskoj zemlji…“, a sledeći vladika Sava Petrović na cetinjskom tronu, u pismu moskovskom mitropolitu Platonu februara 1776. godine, između ostalog, napisao je: „Tome će radosni biti svi srpski arhijereji i sav srpski nacion, i to potpisuju s radošću…“
Petar Prvi Petrović, poznat kao Sveti Petar Cetinjski, svjetovni i duhovni gospodar Crne Gore koji je predvodio svoj narod mačem, kletvom i molitvom, uoči boja na Martinićima 1796. godine poručio je: ‚Zato na oružje i na krvavo polje mili vitezovi, da pokažemo neprijatelju šta su kadre junačke gore. Da pokažemo da u nama srbsko srce kuca i srbska krv vrije…“
Petar II Petrović Njegoš
Najveći srpski pjesnik Petar II Petrović Njegoš u cjelokupnom svom pjesničkom djelu prožimao je Srpstvo u funkciji stvaranja srpske nacionalne ideologije koju je temeljio na Obiliću i Kosovu, Karađorđu, caru Dušanu i drugim slavnim ličnostima iz srpske istorije,
Svoje najveće pjesničko djelo, Gorski vijenac (1847), Njegoš je posvetio „prahu oca Srbije“ Karađorđu, Voždu Prvog srpskog ustanka!
Njegoševa apoteoza Srpstva naročito se vidi u stihovima
„Svaki Srbin koji se prevjeri
Prosto vjeru što prigli drugu
No mu prosto ne bilo pred Bogom
Što ocrni obraz pred svijetom
Te se zvati Srbinom ne hoće…“
(Petar Petrović Njegoš, Laćni car Šćešan Mali, 1851)
Da je Njegoš po svom sopstvenom uverenju pisao na srpskom jeziku kao maternjem vidi se iz njegove posvete episkopu Nikiforu Maksimoviću a koja je objavljena u svesrpskom magazinu Vuka Stefanovića Karadžića – Danici. Tu on doslovce kaže:
„Ime mi je Veroljub
Prezime mi Rodoljub
Srpski pišem i zborim
Savkom gromko govorim
Narodnost mi srbinska
Um i duša slavijanska.“
Njegoš je u razgovoru sa Matijom Banom rekao: „Treba najprije da se srpstvo oslobodi i ujedini. Ja bih tada u Pećku patrijaršiju, a knez srpski u Prizren, da zajedno vladamo nad slobodnim narodom“., a te riječi je izgovorio 1848. godine kad je preko Matije Bana uspostavio kontakt sa dinastijom Karađorđević u Srbiji kad je mladi Njegoš plasnirao podizanje srpskog ustanka u Bosni i Hercegovini, baš u vrijeme kad je Evropa bila zabavljena vlastiutim revolucionarnim previranjima te godine u namjeri da Evropu stavi pred svršeni čin. Do toga, na žalost, nije došlo.
Kralj Nikola I Petrović Njegoš
Poznato je srbovanje knjaza Nikole I Petrovića Njegoša, kasnijeg kralja Crne Gore koje je naročito došlo do izražaja u himni „Onamo ´namo“, kao i u njegovom književnom stvaralaštvu.
Knjaz Nikola je 50 godinas bio zaokupljan idejom o ujedinjenju svih srpskih tzemalja na Balkanu u jednu nedeljivu srpsku državu, a to je njasugestivnije izrazio 1905. Godine rekavši: „Jedna želja preovlađivaše sve druge: Da mi je cijelo prikupljeno Srpstvp zagrliti, da mi je sve njegove neprijatelje spržiti…“.
Odanost Srpstvu naročito je došalk do izražaja u Nikolinom Proglasu Crnogorcima od 6. avgusta 1914. godine da stupe u rat protiv Austrougarske, u kojem između ostalog poručuje:
„Crnogorci!
Austrija je objavila rat našoj dragoj Srbiji, objavila ga je nama; objavilaga je Srpstvu i cijelom Slovenstvu. Našu pravednu stvar uzela je u zaštitu moćna Rusija, predstavnica velikog Slovenstva i naša vjekovna zaštitnica, sa svojim prosvijećenim saveznicima.
Crnogorci!
Krv se već lije na Dunavu, Savi i Drini; lije se na granicama naše moćne zaštitnice Rusije i njene saveznice Francuske, pa sad – ko je junak, na oružje, Ko je junak nek slijedi koracima dva stara srpska kralja: da ginemo i krv prolivamo za jedinstvo i slobodu zlatnu.
Na našoj su strani bog i pravda. Mi smo htjeli mir, nametnut nam je rat. Primite ga kao i uvijek, primite ga srpski i junački, a blagoslov vašeg starog kralja pratiće ve u svim našim podvizima.
Živjeli moji mili Crnogorci!
Živjelo naše milo Srpstvo!
Živjela naša moćna zaštitnica Rusija i njeni saveznici!“
Kralj Nikola je 1913. god. na glasine o zahtjevu Austrougarske da joj se ustupi Lovćen izjavio: „Brdo Lovćen je Olimp srpski, spomenik je podignut Božjom rukom slobodi i njezinim braniteljima…“ a „Glas Crnogorca“ objavio njegov odgovor u broju 8. od 16. II 1913. na st.2.
SKENDERBEG JE SRBIN!
Albanski premijer Edi Rama, kao i svi ostrašćeni i zaslepljeni albanski kvaziistoričari i političari moraju zajedno na popravni iz istorije, da izučavaju svoje porijeklo koje je, po pravilu, tuđe, i da ponovo nauče lekciju o stvaranju države Albanije koju su 1912. godine stvorili Beč i Vatikan kako bi spriječili izlaz Srbije na more i kako bi nekadašnja srpska prestonica Skadar, Vukašinov grad, bio gurnut na marginu istorije, ali u ovom članku nemamo prostora za širu elaboraciju na ovu temu.
Zato ću se ovom prilikom zadržati na albansku nacionalnu ikonu, na Skenderbega!
Najveći albanski „nacionalni junak“ je Srbin Skenderbeg!
Edvard Gibon, Kamil Paganel, Marin Barleti, Oliver Šmit i mnogi drugi slavni strani istorijski autoriteti tvrde u svojim djelima da je Skenderbeg Srbin po očevoj i po majčinoj liniji, da mu se otac zvao Jovan iz srpskog bratstva Branilovići iz Zete, a djed Pavle, dok mu se majka zvala Vojislava koja je, kažu ovi strani istorijski autorriteti bila princeza srpskog porijekla iz porodice Tribaldi.
Otac i brat Skenderbega, sahranjeni u Hilandaru kao Srbi! Naime, Jovan Kastriot je sa svoja tri sina: Đurđem, Repošom i Konstantinom kupio u Hilandaru parcele na kojima se mogu skloniti u slučaju da ih Turci ostave bez posjeda i protjeraju iz zemlje. Zato je Jovan sa sinovima: Đurđem, Repošom i Konstantinom sklopio ugovor sa hilandarskim monahom Atanasijem 1430. godine u Hilandaru. Na osnovu tog ugovora uprava manastira Hilandar ustupila im je pirg Svetog Đorđa i ta kula je sačuvana do današnjeg dana. Na sjevernom zidu glavne hilandarske crkve nalazi s eniša polukružnog oblika sa freskom Bogorodice sa Hristom, a oko te freske nalaze se likovi Svetog Simeona i Svetog Save, i ispod tih fresaka nalazi natpis „Prestavi se rab’ božii Repoš’, douks’ ilirskii, 6939‘ (1431 godine).
U svetom Hilandaru je umro monah Joakim Kastriot, što se vidi iz jednog zapisa hilandarskog rukopisa koji se danas nalazi u Rumjancevskom muzeju u Moskvi: „Sego 2. (maja) prestavi se Kastriot, mni (ški) že Ioakim monah”.
Ovo je samo dio razloga da svi albanski i ostali antirpski istoričari i teoretičari idu na popravni ispit iz svoje istorije, naročito ako se zna da je Srpstvo Crnogoraca testament svetaca…
RSS