“Jer ako oni insistiraju da se dokumentacija objelodani (…) onda lokalni političar može reći da moraju pratiti pravila EBRD-a. To bi bio veliki benefit”, navodi ona i dodaje kako kineske firme imaju praksu skrivanja potpisanih ugovora.
“Shandong” i CREC 10 imali su najjeftiniju ponudu u Sarajevu koja je za oko 6,3 miliona eura ili 12,3 miliona maraka niža od drugoplasirane. Prema podacima koje je EBRD dostavio BIRN-u BiH, evaluirana cijena ugovora sa “Shandongom” i CREC 10 je 20,4 miliona eura ili gotovo 24 posto manje od sljedeće najpovoljnije cijene.
Iz Ministarstva saobraćaja su za BIRN BiH potvrdili da je za obnovu šina u Sarajevu najniža cijena bila i jedini kriterij u dobijanju posla.
Lapandić kaže kako se najčešće zbog nepoznavanja procedura javnih nabavki ugovorni organi odlučuju za kriterij “najniža cijena”, dok se kriterij “ekonomski najprihvatljivije ponude” neopravdano zapostavlja.
“Bilo bi mnogo bolje da su izabrani osim cijene ponderi garancije na urađeni posao, a ja se ne bi dvoumio i da kvalitet šina bude jedan ponder. Dakle, nije problem u niskoj cijeni nego da li su dobro postavljene specifikacije u vezi kvaliteta i garancije na radove”, kaže Lapandić.
Konačni detalji ugovora sa kineskim kompanijama ostaju nedostupni jer Ministarstvo saobraćaja ugovor smatra tajnim. Zakon o slobodnom pristupu informacijama predviđa izuzetke od dostavljanja ugovora u iznimnim situacijama i tek nakon provođenja testa javnog interesa. Ministarstvo saobraćaja odbilo je dostaviti i rješenje kojim se određuje da dostavljanje ugovora nije od javnog interesa.
Nedostavljanje ugovora također je ostavilo skrivenim uslove podugovaranja radova odnosno mogućnost da posao dobiju kineske, a da ga izvode domaće firme.
Radnici kompanije Bosman na gradilištu nisu željeli razgovarati sa novinarima uz objašnjenje da im to ugovor ne dozvoljava. Carragher navodi da je kod usporedbe kineskih i zapadnih firmi važno pratiti i koliko će radnici biti plaćeni, upozoravajući na slučajeve degradacije standarda radnika.
Takav se slučaj desio u Srbiji ali sa drugom kineskom kompanijom. Ekonomski novinar Mijat Lakićević podsjeća na dva slučaja– jedan u kome obezbjeđenje nije htjelo da dopusti novinarima da snimaju izgradnju fabrike guma “Ling Long” u Zrenjaninu, a drugi je u vezi sa istom firmom gdje su radnici iz Vijetnama držani u neljudskim uslovima.
“U pomenutim slučajevima javnost se žestoko pobunila dok je vlast nastojala da minimizira značaj, ali su na kraju u oba slučaja kineske firme morale da se povuku i promene ponašanje”, kaže Lakićević i dodaje kako su standardi zaštite u Kini slabiji od onih na Zapadu što može biti uzrok nesreća, kao i da pojedine kineske projekte prate korupcija i netransparentnost.
RSS