Jedan od svakako najpoznatijih ljubitelja whiskeyja je bio legendarni Hemfri Bogart, američki glumac i dobitnik “Oscara”, šarmantni cinik iz “Kazablanke”, za čije se ime vezuje jedna anegdota…
Naime, dok se u Kongu snimao film “Afrička kraljica”, svi iz filmske ekipe su se otrovali zagađenom vodom osim Džona Hjustona, režisera filma, i Hemfrija Bogarta, koji vodu uopšte nisu pili jer su sve vrijeme pili samo whiskey.
Povodom toga Bogart je izjavio:
“Sve što sam unosio u sebe bio je zapečeni pasulj, šparoge iz konzerve i whiskey. Kad god bi komarac ugrizao Hjustona ili mene, pao bi mrtav”.
A navodno, Bogart se whiskeyja sjetio i svog sudnjeg dana, te prema legendi njegove posljednje riječi su bile:
“Nikad nije trebalo da pređem s whiskeyja na martini”.
Možda ne iz Holivuda, ali iz Rijeke za koju tvrdi da je najljepši grad na hrvatskoj obali, u Banjaluku je došao Filip Pleteš, Brand Advocacy Manager za “Brown Forman”, te u sklopu ovog posla ima sreću i privilegiju da radi za brandove kao što su Jack Daniels, Woodford Reserve, Finlandia, Herradura, itd. U gradu na Vrbasu protekli četvrtak je održao Whiskey Masterclass te otkrio neke od najpoznatijih tajni spravljanja i degustiranja whiskeyja i pokazao kako pravilno degustirati jedan od najpoznatijih whiskeyja na svijetu – Jack Daniel’s.
Pleteš je iskustvo sticao na svih sedam kontinenata, ali, kako ističe, najviše su na njega uticali dani provedeni na kruzeru kao Beverage Manager, te pozicija Operations Managera u “Nikki Beach” resortu u Marbeli. O whiskeyju, njegovim razlikama i uopšte kulturi ispijanja ovog pića Pleteš je govorio za “Nezavisne”.
NN: Kažu da whiskey nije samo obični alkohol, to je posebna priča, kultura, šta Vi mislite o tome?
PLETEŠ: Meni osobno on je omiljeno piće, budući da uz njega ide i određeni ritual i kultura ispijanja pića, koja spaja ljude, te zajedno s njime stvaraju sjećanja koja će biti uz njih cijeli život. Uzevši u obzir da se radi o jednom od najstarijih alkoholnih pića, s razlogom ga se toliko poštuje.
NN: Kada je riječ o sljubljivanju hrane i pića, šta se najbolje slaže uz whiskey i kako se on pravilno poslužuje?
PLETEŠ: Nema pravila u tome kako se whiskey pravilno poslužuje. Najbolje je poslužiti ga onako kako vama odgovara. Kap vode ili kockica leda će sjajno otvoriti okuse vašeg whiskeyja. Ja osobno ga najčešće pijem s kapi vode. Što se tiče hrane, meni osobno paše uz sve, ali najčešće ga volim konzumirati uz američki tip hrane, pogotovo rebarca.
NN: Da li na području BiH postoji kultura ispijanja ovog alkoholnog pića i da li postoji neki domaći proizvođač tog napitka?
PLETEŠ: U BiH postoji svakako kultura ispijanja tog napitka, te postoje osobe koje intenzivno rade na tome da još više približe whiskey našim ljudima. Što se tiče domaće proizvodnje ovog pića, nisam upoznat niti sa jednim proizvođačem u BiH.
NN: Kažu da je whiskey kao i žena – što stariji, to bolji. Iz kojeg razloga je bitno njegovo dozrijevanje?
PLETEŠ: Ono što bačva daje whiskeyju je najbitniji aspekt same proizvodnje ovog pića. Osamdeset odsto okusa i 100 odsto boje dolazi iz bačvi, pogotovo kada pričamo o Jack Daniel’su, budući da mi jedini proizvodimo svoje bačve.
NN: Da li postoji razlika između whiskeyja i whiskyja u samom okusu, mirisu, boji?
PLETEŠ: Naravno, razlike su iznimno velike budući da nam oni dolaze iz drugih zemalja koje imaju potpuno različit sistem i viđenje proizvodnje whiskyja/whiskeyja. Irci svoje whiskeyje destiliraju tri puta, Škoti dva puta kroz pot stilove, dok, recimo, Amerikanci u proizvodnji whiskeyja koriste column still.
NN: Jack Daniel’s prolazi proces filtriranja kroz ugljen, da li je to nešto što ga izdvaja od ostalih i koliko to utiče na sam proces stvaranja pića?
PLETEŠ: Naravno, taj proces se naziva Lincoln county process, te nas odvaja od Bourbon Whiskeyja. Tu dobivamo našu specifičnu mekoću, pogotovo u slučaju Gentleman Jack whiskeya kojeg dva puta filtriramo kroz javorov ugljen.
NN: Kao iskusna osoba, koji biste Vi whiskey uvijek preporučili i zašto?
PLETEŠ: Ovisno o situaciji moji favoriti su definitivno Woodford Reserve Bourbon, Jack Daniel’s Gold 27, te Glendronach 12.
Woodford Reserve Bourbon kao nešto iznimno aromatično i potentno, Jack Daniel’s Gold 27 kao jedan jako zaglađen i mekan whiskey, te Glendronach 12 kao jedan fantastičan whisky koji je čisti sherry cask, jedan od najzaglađenijih whiskyja koje sam ikada probao.
NN: Da li za njega vrijedi pravilo “koliko para, toliko muzike”, te je uvijek onaj skuplji automatski i kvalitetniji?
PLETEŠ: Pa u principu ne nužno, ovisno o tome što tražite u vašem whiskeyju. Ja preferiram lagane, citrične i aromatične, koji su najčešće odležali između šest i devet godina, ako pričamo o američkim whiskeyjima, ili 12-16 godina kada pričamo o škotskom.
Moj najdraži whiskey košta 79 eura, tako da smatram da je sve stvar osobnih preferenci.
ZANIMLJIVOSTI
O Jacku Danielsu postoje mnoge zanimljivosti, no Filip je kroz smijeh izdvojio dvije koje su njemu posebno drage.
1. Najveći čovjek u svijetu whiskeyja je bio visok samo 158 cm (što ga ujedno čini i jednim od rijetkih ljudi koji su niži od mene),
2. Pravo ime mu uopće nije bilo Jack Daniels, nego Jesper Newton Daniel. Smatram da je sreća da je promijenio ime, jer je sigurno puno lakše naručiti Jack Colu nego Newton Colu (smijeh).
RSS