„Tronogi hochstaplerpler“ je priča o stvarnim ličnostima, smeštena u drugačiji kontekst od onoga čemu smo učeni, što je svojevrsna hrabrost pisca, ne samo da se odupre duboko ukorenjenim činjenicama u našoj svesti, več i da se uhvati u koštac sa jednom priličlno delikatnom temom i pokuša da, veštim pripovedanjem, osvetli makar jedan deo tajne „učiteljice života“ kroz priču o čoveku – kulturnom delatniku, fonologu i filologu, reformatoru današnjeg srpskog jezika, o čijem delu poslednjih decenija vladaju oprečna mišljenja.
Iako se radnja događa u Beču (nepotrebno je naglašavati šta je taj grad predstavljao u to vreme), u jednoj od prvih fusnota se pominje vuneni prsluk, zbog koga mrtvi-živi junak priče neodoljivo podseća na Parsifala koji je u pletenom džemperu tragao za Svetim Gralom, s tim što se naš Vuk nikad nije odvojio od svog prsluka ispletenog u Srbiji. Da li je to dobro ili loše? Da li je vuna ispredena u Srbiji, zaista, najkvalitetnija, ili je nešto drugo u pitanju?
Likovi različlitih psiholoških profila su slika društvenih, istorijskih i moralnih prilika u Evropi, u koju je, kako reče Arhimandrit Gerasim na Vukovom opelu, Vuk uspeo da vrati svoj „seljački i da prostite – počesto ludi narod“.
No, Evropu u to doba „boluje“ od unutrašnjih potresa, bolest mladog princa, poslednjeg muškog potomka dinastije nije tajna, dr Janko Išćerkec kao da je u zemlju propao, samo frau Ana vodi svoju istragu. Kuda je to vodi put? Šta se krije iza kulisa?
Mnogo je pitanja koja se nameću čitanjem ove fantazmagorijskenovele, pisane da nauči, zabavi, podstakne na razmišljanje, ali i nasmeje. Zdrav humor i veština pripovedanja, odlike su proznog stila Alekse Đukanovića, ali i dinamičnost i veliki, neočekivani obrti sa nepredvidivim ishodima. Svoje tvrdnje potkrepljuje činjenicama a imaginacijom ih oblikuje u priču koja, i kad prelazi granicu ljudskog poimanja mogućeg, deluje veoma ubedljivo i realno, kao što je slučaj sa Vukovom paralizovanom levom nogom, koja nakon smrti postaje topla, opuštena. S obzirom da u sebi nosi serum za budući „lek protiv paralize ljudskog tela“, mogli bismo reći da je lekovita.
Svoj sud o istini daje vreme, o ovom delu to će učinit čitaoci. Čitalački sud o noveli „tronogi hochstapler“ Alekse Đukanovića u bilo kom obliku i sa bilo kog stanovišta, izvesno je da nećeizostati, a lično se usuđujem da kažem da je to nemoguće.
Nataša Đurović
RSS