
Razmera dužine prema visini je tri prema dva kada je u pitanju zastava Srbije, koja se koristi ne samo kao Državna, nego i kao Narodna zastava naše zemlje.
Svi znamo da se srpska zastava sastoji od tri horizontalne linije u crvenoj, plavoj i beloj boji. Svako polje ima potpuno iste dimenzije. Pored toga, zastava Srbije sadrži i Mali grb Srbije, koji se nalazi blago pomeren ulevo, prema jarbolu.
Zvanično je 11. novembra 2010. godine usvojena zastava Republike Srbije, kakvom je danas znamo.
Kako je nastala zastava Srbije?
Prvi put se u istoriji zastava Srbije pominje u prvoj polovini 13 – og veka. Bila je to zastava unuka velikog župana Stefana Nemanje, od njegovog sina Stefana Prvovenčanog, kralja Vladislava Prvog. Postoje zapisi o tome, u kojima je navedeno da je tadašnja zastava bila izrađena od platna, te da je sadržala crveno i plavo polje.
U vreme kada su podizani ustanci protiv viševekovne turske vlasti javljaju se ustaničke zastave, koje su uglavnom bile izrađivane po ugledu na zastave koje su korišćene u periodu srednjeg veka. A ono što je bilo posebno uočljivo na svim ustaničkim zastavama jeste krst.
Prota Mateja Nenadović je bio prvi koji je opisao zastavu, za koju se može smatrati da je preteča zastave Srbije kakva se danas nalazi u upotrebi.
Kako je Srbija bila vazalna država krajem 18 – og i početkom 19 – og veka, to ona nije stekla pravo da na brodovima, od kojih je većina bila u vlasništvu kapetana Miše Anastasijevića, odnosno na jedrenjacima, razvije svoju zastavu. Ipak, postoje indicije da su se kapetani oglušavali o tu naredbu, ali samo kada su bili u domaćim vodama.
Da bi vazalnoj Srbiji bilo dozvoljeno da razvije zastavu na brodovima, bilo je neophodno da to odobri tuirski sultan. Sa donošenjem Sretenjskog Ustava 1835. godine, koji se smatra prvim modernim ustavom, dolazi i do značajnih promena ne samo u uređenju tadašnje zemlje, nego i u pogledu dozvole da bude istaknuta zastava Srbije.
U trećem i četvrtom članu druge glave Sretenjskog Ustava našlo se i određenje ne samo grba, nego i zastave tadašnje zemlje. Kako je navedeno, u pitanju je zastava koja je „otvoreno-crvena, bjela i čelikasto-ugasita“. Nažalost, ta zastava Srbije nije sačuvana, iako postoje pretpostavke da jeste izrađen određeni broj primeraka. Zato i nije moguće sa sigurnošću reći da li je ta zastava podrazumevala vertikalna ili horizontalna polja, ali se isto tako ne zna ni da li je na toj zastavi postojao grb ili ne. Posebno je zanimljivo što se ta zastava Srbije dovodila u vezu sa zastavom Francuske, koja je smatrana revolucionarnom, te je u tom kontekstu možda bila posmatrana sa negativnog aspekta.
Prvi put je srpska trobojka bila definisana ne samo pomenutim ustavom, nego i sultanovim fermanom iz iste godine. Turska Porta je zvanično odobrila tadašnjoj Srbiji da sme da koristi zastavu, koja je podrazumevala crveno, plavo i belo horizontalno polje. Samo godinu dana kasnije zemlja dobija, takođe od turske Porte dozvolu da zastava Srbije bude korišćena i na brodovima, koji su namenjeni trgovini. Ali to nije bila trobojka kakvom je danas poznajemo, već je sadržala horizontalne pruge i to sledećim redom odozgo na dole: crvena, žuta i plava. Od simbola su bila prisutna tri polumeseca, uz dodatak zvezda sa više kraka, dok se krst sa ocilima i lišćem okolo nalazio na srednjem polju.
RSS