~ ZAŠTO PLAČEŠ MAMA~
Bilo je kasno,već se spuštala tama
ona je rekla meni:”Ne odlazi mama”
gledala sam to bespomoćno dete,
a kroz glavu počeše sećanja da lete.
Te ručice male tražile su nešto,
čineći to sporo al’vešto,
i dok je suza padala sama
upitala je:”Zašto plačeš,mama”.
Pogledah opet u okice snene
bile su plave kao i njene,
a obrazi mali,obli i rumeni
probudiše novo osećanje u meni.
“Spavaj mi spavaj,rekoh joj milo,
i nežno je stavih u svoje krilo
spavaj dušo,jer noć je pred nama,
spavaj mirno,kraj tebe je mama”.
Autor Nataša Sogić 1992.
Foto: FB Stranica Srce od papira
RSS