Kada je sveti Sava Osvećeni bio blizu kraja svog zemnog života (6. stoljeće), rekao je svojim monasima da čekaju dan u dalekoj budućnosti u koji će arhiepiskop, Božiji čovjek istog imena, doći iz daleke zapadne zemlje. Monasi će njemu dati žezlo sv. Save i ikonu Bogorodice. Oni će znati da je došao očekivani čovjek tako što će, u trenutku njegovog poklonjenja grobu, svezani predmet pasti na tlo. Dvije stotine godina kasnije, sveti Jovan Damaskin dodao je svoju čudotvornu ikonu Bogorodice Trojeručice u nasljedstvo.
Kada je sv. Sava Srpski posjetio manastir svog imenjaka, nekih 700 godina nakon upokojenja sv. Save Osvećenog, monasi su i dalje čuvali proroštvo njihovog osnivača, pronašavši njegovo ispunjenje u sv. Savi Srpskom. Dok se klanjao svetiteljevom grobu, predmet je pao. Čudo se ponovilo i naredni dan, i sve sumnje monaha bijahu otklonjene. Oni su sa sigurnošću znali da je sv. Sava Srpski onaj koga su čekali. Na taj način je veoma poštovana ikona Bogorodice Trojeručice (kroz koju se čudo zaceljenja ruke sv. Jovana Damaskina ostvarilo), zajedno sa žezlom, došla da boravi u srpskom manastiru Hilandar na Svetoj Gori.
Danas se u Kareji nalazi kelija koja pripada manastiru Hilandaru i koja se naziva imenom Paterica (žezlo). Predmet od ebanovine, napravljen od slonovih kljova, nalazi se u prostoriji u sjevernom prolazu Preobraženske kapele.
www.manastir-lepavina.com
RSS