Šezdesetpetogodišnja Radica Brkušanin već godinama živi potpuno sama na vrhu Čemerna, planine kod Kraljeva, na 1.550 metara nadmorske visine.
Vrijeme je zaustavila na 2018. godini kada je posljednji put silazila u selo. Sem drva, koja je sama dovukla iz šume, ovu zimu dočekuje bez ičega.
Do Radičine kolibe može se samo traktorom, s kamena na kamen. Na pojedinim mjestima sliva se voda, pa i točkovi “zaplivaju”. Godinama je sama na vrhu Čemerna, bez struje, telefona, bez sata i kalendara, češće viđa medvjede nego ljude.
Radica Brkušanin ne vjeruje da će uskoro 2020. godina, ona misli da je 2018. Tada je posljednji put silazila do Mlanče.
U Kraljevu nije bila od 1986. Ne zna ni ko je na vlasti u Srbiji, sa novcem nema dodira. Za potrepštine je do sada razmjenjivala dio šume, ali ove godine nije trampila ni metar.
“Imam nešto malo, biće za zimu, a drugo nešto! Povadio mi divljak, bila sam posejala po nešto, preriljao i povadio sve”, kaže Radica.
Nekoliko puta godišnje razmjeni pokoju riječ sa šumarima. Nepovjerljiva je prema kamerama.
Prve komšije su udaljene pet kilometara ka podnožju. Nude da bar prezimi sa njima.
Jelica Vasiljević iz Mlanče donijela joj je hranu: “Nešto hrane, nešto iz kuće, a nešto sin kupio u prodavnici, nešto od garderobe, ali ona odbija da uzme. Kaže da ima. Biće joj do proleća, mada prošle jeseni nije bila u prodavnici.”
Bojana Vasiljević kaže da je htjela samo bombonu da uzme.
“Pitali smo je da li bi htela da joj kupimo ovce na proleće. Prvo se zamislila, a onda je rekla da neće da se zadužuje”, kaže Bojana.
Budimir Vasiljević navodi da nije htjela pomoć pri sječi drva.
“Poneo sam svoju testeru da joj isečem drva, ali nije dala”, rekao je Budimir.
Radica ne želi ništa što ne može da plati, ali samoća i nemaština sve je jače pritiskaju, a uskoro će je i okovati snijeg, koji ovdje potraje i pet mjeseci.
(RTS)
RSS