General Vojske Republike Srpske Zdravko Tolimir preminuo je u Haškom tribunalu 8. februara ove godine i pored instistiranja vlasti Srbije da zbog izuzetno lošeg zdravstvenog stanja hitno bude prebačen na lečenje u Beograd.
U javnosti se do sada pojavilo više njegovih navodnih oproštajnih pisama – testamenata, međutim, “Vesti” su došle do rukom pisanog pisma koje je Tolimir uputio Dragoljubu Kunarcu, Srbinu iz Bosne koji u Nemačkoj izdržava višegodišnju zatvorsku kaznu izrečenu u Haškom tribunalu.
U rukom sačinjenoj poruci, general Tolimir objašnjava svoje, izuzetno loše zdravstveno stanje, ali i ukazuje na probleme koje imaju i drugi haški optuženici.
Na početku pisma Tolimir navodi da mu se zdravstveno stanje pogoršalo poslednja tri meseca, a da je samo u 2015. godini imao čak pet srčanih udara zbog čega vreme provodi uglavnom u krevetu.
Ptica zlosutnica
U obraćanju redakciji “Vesti” Dragoljub Kunarac, koji izdržava kaznu u zatvoru u Bohumu, kaže da nam je dostavio Tolimirovo pismo kako bi se javnost upoznala sa strašnom sudbinom haških optuženika ili onih koji već izdržavaju dugogodišnje zatvorske kazne.
– Ovo radim sa najiskrenijom željom da niko više, ni od onih koji su još uvek u Hagu, a ni od nas koji kazne izdržavamo
“po belom svetu”, po kazamatima koji su mnogo gori i od ove zloglasne pritvorske jedinice u kojoj su mnogi (neki pod veoma čudnim okolnostima) skončali… Ja ne bih da budem “ptica zloslutnica” ali se ja bojim da neće dugo proći a da ćemo “ponovo čuti” da je još neki nesretnik u Hagu skončao – naveo je Kunarac.
– Uglavnom sam u krevetu, šetati ne mogu bez kolica za hodanje i održavanje tela. Krećem se samo u nužnim potrebama od ćelije do kuhinje i na sveži vazduh u dvorište i za šetnju iza zgrade u koju smo smešteni. Sve u svemu “živa glava, gotovo imanje”, što bi rekli onemoćali stari ljudi. Uglavnom mi pomaže Župljanin Stojan. Pravi krevet, menja posteljinu, čisti sobu i kuhinju. Da nije njega ne bi mogao živeti. Razumeju me i ostali pritvorenici i stražari. Svi su korektni i odnose se prema meni kao nemoćnom drugu i čoveku – navodi se na početku ovog potresnog pisma u kome Tolimir otkriva da sluti na sve bliži kraj.
– Sva su mi razmišljanja na carsko nebesko. Možda je to i potrebno da bi se čovek pripremio za odlazak iz ovozemaljskog života u večni. Tebi je čudno i neobično pošto si srednjih životnih godina. Međutim, uvek treba razmišljati o nebeskom, ovo vreme prolazi i dolazi – naveo je Tolimir. On je u pismu Kunarcu ukratko objasnio situaciju u Haškom tribunalu.
– Sve ostalo je po starom. Retko idem na suđenje, Mićo (Stanišić), Stojan (Župljanin) i Radovan (Karaždić) se pripremaju za završnu reč. Hrvati još čekaju predlog presude. Ja i Miletić (Radivoje, general VRS) bolujemo i tako vreme protiče. Juče sam počeo pisati u ležećem položaju i javio sam se Galiću, kaže da je imao zdravstvenih problema i da je sad bolje – naveo je Tolimir. U ostatku pisma se obratio Kunarcu uveren da će i on “nova stradanja podneti” kao što je podneo “nepravednu optužnicu”.
Izvor: Vesti Online
RSS