Elena Naperotić (21), poznatija pod pseudonimom lennie, predstavila je u utorak svoju novu pjesmu koja nosi naslov “Desna Strana Knjige“.
“Desna Strana Knjige nastaje kao bilješka o osjećajima na samom početku upoznavanja jedne osobe koja s vremenom postaje sve bitnija: razumjeti da odjednom nemam više moć nad načinom na koji će me oni vidjeti, i prihvatiti da u jednom trenutku mora pasti maska s lica što ujedno znači i dozvoliti da me se povrijedi.”
“Prvi dio nastao je 12.10.2021. u vježbaonici u Bostonu. Klavir koji sam koristila tog dana nije bio u najboljem stanju, što se može čuti u audio zapisu kojeg sam snimila kako ne bih zaboravila melodiju. Lorenzo (producent) i ja smo pokušali ostaviti sličan zvuk klavira na početku i na kraju pjesme kako bi ostao isti osjećaj kao da se sluša taj audio zapis iz vježbaonice. Tekst nastaje kao pismo za jednu osobu koju sam tada polako upoznavala; opisujem sobu 314 iz studentskog doma gdje smo se najčešće družili i pokušavam uokviriti život koji bi htjela pokloniti
ovoj osobi, a ujedno i sebi. Kasnije sam tek shvatila da sve što sam zapravo htjela reći osobi kojoj sam pisala – ovu ljubav koju sam ganjala i opisivala – bilo je nešto što sam tražila za sebe.”
“Refren najbolje opisuje kakav je osjećaj nekome dopustiti da uđe u moj život: u jednom trenutku moram pustiti da mi se ljudi približe zbog onoga što jesam na kraju dana, bez previše truda i energije. Lorenzo i ja smo skupa radili na tome da prvi refren bude lagan, a opet da nosi slušatelja iz prve kitice u drugu.
Druga kitica je napisana više od godinu dana kasnije, a to se najbolje može čuti u tekstu: priča se o stanu umjesto o sobi, i priča se uvijek o istoj osobi u mom životu. Htjela sam da ova pjesma nekako uokviri naš odnos zauvijek, a da također služi meni kao pismo samoj sebi u kojem mogu potražiti utjehu u bilo kojem trenutku svog života. Glazba se mijenja skupa s tekstom i nosi malo jasniji ritam koji na neki način želi imitirati promjene u tekstu. U tekstu se može čuti nekakva malo negativnija tema obzirom da se priča o stanu s “rupama na zidu” koje simboliziraju rupe u odnosu s tom osobom o kojoj pričam i o nekakvoj viziji svijeta koja se mijenja. Bez obzira na to, pokušala sam sadržati nekakvu nadu pri kraju kitice jer je tada to bila nada koju sam htjela obećati sebi.
Zadnji refren sličan je prvom, ali je nekako puniji instrumentalno i meni daje nekakav osjećaj kao da stavlja nekakvu točku na kraju rečenice cijele ove priče, pogotovo na samom kraju kad se čuje klavir iz vježbaonice (gdje je pjesma i nastala). Ova pjesma je definitivno napisana sa željom da bude doživljaj jedne jako specifične priče, ali da se prevede svakom slušatelju na svoj način.”
Cijelokupan tekst kao i glazbu potpisuje Elena Naperotić, dok aranžman i produkciju potpisuje Lorenzo Taddei.
Link za streaming/download: klikni ovdje.
M.S.
RSS